Jedan nepoznati njemački monah u XVII stoljeću, uspio je vidjeti budućnost 20. stoljeća. Između ostalog je rekao: „Dvadeseto stoljeće bit će doba straha i velike bijede. U tom stoljeću, dogodit će se sve što je zlo. Otrovna isparenja i zraci koji mogu progoriti jače od ekvatorijalnog sunca(nuklearna bomba); marširat će željezne armije (tenkovi), nebom će letjeti lađe pune strašnih bombi i strijela. Fatalne leteće zvijezde i sumporna vatra, uništit će mnoge gradove. To će stoljeće biti najizopačenije od svih jer će ljudi koji se budu izdigli iznad ostalih misliti da su bogovi, ali narod će se dići protiv njih u svim zemljama. Istovremeno, oni će se i međusobno uništavati jer će željeti da svaki od njih bude vladar.” Ipak, ono važnije što je rečeno jest da će se ljudi ponašati kao bogovi, odnosno današnje ponašanje ljudi, često je takvo, ali bez pokrića. Tolika inflacija ega u kojoj se ljudi poistovjećuju s mana osobnosti tj. umišljaju da su sami bogovi i takvo ponašanje preplavilo je svijet kao bolest.

Današnji čovjek nije sposoban za odnose i nije sposoban vidjeti da je učinio od sebe lažno božanstvo bazirano na oholosti. K.N. Rao, jedan od najvažnijih indijskih jyotisha koji je osuvremenio jyotish kada je prvi put došao u Los Angeles osamdesetih godina prošlog stoljeća i održao predavanje, nije mogao vjerovati kako su Zapadnjaci nezainteresirani za istinu.  Više nikada nije otputovao na Zapad, ne zbog ljutnje već uvida u kakvom je emocionalnom stanju Zapad.

Tko je predavao i imao širu publiku, zna za ovaj fenomen. Kada se prvi puta susretnete sa takvim ponašanjem ili kulturom, mogli bismo reći da je to nevažno. Ipak, zaboravljamo da je taj zaključak proizašao iz svjesnosti gdje je vidljivo da smo atrofirali u odnosima. Termini kojima se služi današnja filozofija, sociologija i pshologija imenovala je to stanja u otuđenje koje, na naše iznenađenje proizlazi iz kulture koja nas tjera na posjedovanje, ne samo novaca već i znanja s kojima postajemo udaljeni od samog čovjeka i biti, gdje ne razumijemo da smo bolesni jer nas unutarnja priroda zove na čovječnost.

 Zato nas je toliko pogodila ova kriza. Posjedovanje je glavno gorivo za taj stav tj. njime se iniciramo u lik božanstva u kojem služimo oholosti. Ovu pojavu zovemo inflacija ega a kada je ona velika automatski sa strane raste i Sjena u obliku nečeg vanjskog pokazujući u kakvom je stanju čovjek. Jasno, mnogi vole govoriti o pokvarenim vladama, ali o ovoj pojavi koju govorim malo tko uopće vjeruje iako je znanstveno dokazana i opisana u filozofiji i sociologiji. Sistem ogledala koje govori kako ljudi žive iznutra tako je i vani, nikako ljudima nije jasna kao ni činjenica da kolektivna bolest znači neosvještavanje emocionalnih stanja. Pluća osim tuge simboliziraju nesposobnost da živimo život, a kada uništite 70 posto planete, nije li to nesposobnost življenja?

Stoga, bit proročanstva njemačkog monaha ili Raoa nije bila da kritiziraju već da vivekom ili razlučivanjem shvatimo da projiciranje sreće u ovaj svijet, uvijek završi fantazijom koja svaki put izblijedi jer ljubav leži u našem Jastvu, ljubav je izvan uma, a mi želimo biti u umu, u HIJERARHIJI STATUSA. Taj um je pod utjecajem ega, a njegov sastav je oholost koja svaku vezu pretvori u niz koji se ponavlja i nikada ne prestaje. Proročanstva nisu teška za prepoznati jer emocionalno nezrelost stvara ono što zovemo krizom. Kako je rekao grčki filozof Antifont: Kakvo se sjeme posiješ, takav plod treba i očekivati.

Nikola Žuvela