[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Priča o Saturnu ili Sjeni, potisnutom dijelu osobnosti koja je najnecjenjeniji dio nas, ustvari je spas za svakog čovjeka. Ipak, tijekom povijesti ili samorazvoja, to je najstrašniji dio nas samih kojeg smo pretvorili u zlo, nešto što iz straha ne možemo vidjeti.

Ako gledamo kako funkcioniramo kao ljudi, živjeti u zajednici jest naša osnova bez koje čovjek ne zna funkcionirati i upravo ono čega se boji i što mu je tamno jest samoća. 80 posto veza ima problem sa samoćom i ovisnošću o partneru, a onda i nemogućnost da se razviju emocije. Cijeli sustav u kojem živimo sastoji se od pokušaja da živimo u sretnoj i sigurnoj zajednici, ali nekako nam nije jasno kako to da se događa problem s korupcijom i bešćutnošću sustava.

Potisnuli smo sve ono što ne želimo vidjeti o sebi, a to  onda zovemo Sjenom. Samoća ili djelovanje Sjene je ono tamno unutar nas koje ne vidimo kao dio sebe. Sva djela kojima se divimo nastaju u samoći. Sve vrijedno nastaje iz individuanosti, a individualnost je susret sa samoćom ili pustinjakom.

Kada se dogodi bilo kakav susret sa samoćom, ljudi se raspadaju, a to je ono što najviše boli kod prekida veza. Izbacivanje iz društva, najveći je strah čovjeka koji sebe poistovjećuje sa zajednicom, a za stvaraoce je samoća izvor kreativnosti. Saturn svojim djelovanjem rastaljuje, kao i sadašnjim djelovanjem u Jarcu. On pokazuje kakvo je društvo iznutra, kakvi su ljudi ustvari. Što više društvo izbjegava važnost samoće i meditacije, to više jača tzv. zlo. Gledajući realno, ako uopće želimo imati prirodu koju smo prema znanstvenim podaci uništili 70 posto. Je li Saturn ili Sjena nešto tako loše?

Društvo kao takvo smisao vidi u kupovanju, a onda Sjena kada se pojavi kolektivno ovako snažno kao ove godine, stvari gledamo jednodimenzionalno ne vidjeći da on govori da ne možemo živjeti neodgovorno i da ne uvažavamo život.

Čovjek ne može biti čovjek ili prijatelj, ako je prepun straha. S partnerom je iz osjećaja straha i da ne bude sam, s prijateljima iz koristi kako ne bi ostao sam i kako se ne bi izvukao iz poteškoća i drugi razlozi. Bilo kakve izolacije kod ovakvih ljudi potiču strah koji ustvari znači izdat ću i prijatelja i sve oko sebe samo da preživim. To je koncept koji se u ovoj krizi pokazuje kao pravilo poput Milgramovog. Naime, Stanley Milgram proveo je  niz psiholoških pokusa koji su prvi put provedeni 1961. u New Havenu. To je testiranje spremnosti prosječnih osoba koliko se mogu suprotstaviti ili odbiti poslušnost autoritarnoj osobi ako stoje u izravnoj suprotnosti s njihovom savješću. Rezultat je bio da je 90 posto ljudi prihvatilo nemoralnu poslušnost. Možemo to zvati simbolički Saturn ili Sjena, ali strah dominira cijelim čovjekovim bićem, a u ludnicama se zna da je to najopasnija emocija koja izaziva najviše napada pacijenata i najgorih reakcija. Nešto blaži, ali jako teški oblici straha su anksioznost i nemogućnost udisanja je Saturnov strah.  Vidimo koliko je snažan, a vlada multiplom sklerozom, Alzheimerom, Parkisonovom bolešću i dr. Izbjegavanje ove emocije više je nego opasno, a ustvari kroz nju se najviše razvijamo.

Kao društvo smo postali jednolični hedonisti koji nemaju potreba za ničim, siti, nezainteresirani i ravnodušnim, jedino na što reagiramo jest sigurnost ili čuvanje ovog statusa zbog kojeg ću izdati sve vrijednosti pokazujući da nemam nikakve vrijednosti kao društvo. Ovo je najbolji primjer kako su strah i pritisak nužno sredstvo u samorazvoju i na ovoj razini razvoja ove metode su jedini način djelovanja na ljudsku svijest.

Mogli bismo objasniti ovaj položaj s više strana, ali i ovaj uvid vam može predočiti kako unutarnji procesi unutar nas djeluju gdje se vidi da se ljubav ne može ostvartii s jakom povezanošću s zajednicom jer ne postoji sposobnost voljenja. Ljubav potiče kreativnost i samostalnost, ne možete voljeti ako ste dio zajednice. To su odnosi koju se baziraju na strahu i koristi, koji izazivaju korupciju i nedostatak suosjećanja. Zajednice poput Kibuca u Izraelu iznutra pokazuju koliko je teško ostvariti demokraciju i kako je takav život zahtjevniji nego onaj u kojem momentalno živimo. Zato u njima živi samo 5 posto izraelaca, a u svijetu su takvi primjeri zaista neznatni. Takve zajednice zahtjevaju individuanost jer tek tada je pojedinac sposoban živjeti u zjaednici.

[/two_third]