[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Arhetip djeteta koji je ustvari narcisoidnost prevladava danaÅ¡njim druÅ¡tvom. DanaÅ¡nji ljudi mjere uspjeh demokracije s koliÄinom vlastite zarade, dok s druge strane, ne žele imati o niÄem stav jer ako ga formiraju onda bi ga trebali objasniti, prakticirati i prolaziti kroz preispitivanje mnogih Äinjenica. NajlakÅ¡e je reći ja sam protiv ovog ili onog, jako lijepo zvuÄi, pretvara nas u Äiste ljude. Zato mnoge duhovne zajednice daju samo Äiste odgovore, poput borbe za ekologiju. Tako izbjegavamo materijalnu stvarnost za koju govorimo da je prolazna, ali svakodnevno u njoj živimo, zaboravljamo da je tijelo hram za spoznaju i integraciju emocija, a tijelo je u interakciji s materijalnim svijetom, u njemu uÄimo o svojim ograniÄenjima i stvarnoj moći.
S druge strane, osim ‘duhovnog’ arhetipa djeteta postoji ono koje je hedonist, ono se stopilo sa ovim svijetom i koristi pogodnosti tehnologije. Oni vjeruju da će dobri tata rijeÅ¡iti problem. Bolest ili katastrofa je susret sa Sjenom, susret sa sadržajem svoje svijesti kojeg dijete jedino vidi na taj naÄin kao u bankama, za njega mora postojati neka vanjska fascinacija i vanjsko zlo u kojem je netko drugi kriv, neka vlada, tajnoviti ljudi, poput fantoma iz bajki.
Ipak, arhetipska djeca ne mogu stvoriti svoju zajednicu koja funkcionira jer on traži rješavanje problema. Naime, duhovne zajednice koje su pokušale živjeti uspješan život, sve su redom propale jer njima vlada arhetip djeteta koji ne donosi nikakvo mišljenje i odluku, ali je protiv svega.
Kibuci su jedino u Izraelu uspjeli ostvariti druÅ¡tvo u kojem ljudi žive donekle jednaki, gdje svi imaju obveze i prihodi se dijele. Oko 12 posto ih je potpuno religijski, a ostali žive na principu komuna. Jedna žena koja je živjela tamo sedam godina rekla je da je to jako lijepo, ali puno je viÅ¡e razgovora, prijepora i izaÅ¡la je iz tog ureÄ‘enja. Takav život i zajednica traži puno viÅ¡e zalaganja, a malo tko je spreman na to. Kao da ste doÅ¡li u samostan, odjednom ste pred puno pravila i nužno morate uÄestvovati u životu, demokracija i razgovor kao nužnost postaje stvarnost. Neki su propali jer na tržiÅ¡tu nisu uspjeli prodati svoje proizvode i nisu viÅ¡e mogli financirati zajednicu. Problemi svijeta su jednaki, ali u tim zajednicama brzo otkrivate koliko je demokracija teÅ¡ka i koliko viÅ¡e morate razgovarati i boriti se jer ako to ne Äinite zajednica propadne.
Upravo takav stav doveo je svijet u totalitarizam, vratio ga je u srednji vijek u kojem postoji vanjski vrag ili pandemija. Vrag ili pandemija zbog koje se povlaÄimo ili bježimo, obilježje je djece.
Demokracija do sada Äovjek nije doživio jer nije razvio miÅ¡ljenje kojeg većina nema, potrebno ga je suprostavljati argumentima, a to arhetipsko dijete ne zanima jer on bi uživao i zato je potreba za velikim voÄ‘ama spas u koji većina gleda s divljenjem. Obrasci povijesti se ponavljaju. Kada ljudi ne mogu pronaći unutarnje Jastvo, potreba za ideologijom postaje pravilo tj, za arhetipsku djecu.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut