Svijet svijesti je  svijet ispunjen ograničenjima i zidovima koji stoje na putu. Svijest može primiti ili spoznati mali broj predodžbi o životu. Sve ostale predodžbe moraju ostati u sjeni, daleko od očiju a one se pojavljuju kao ljubavna razočarenja, ili kroz ekonomske krize ili ratove.  Mi od mnoštvo slika koje ulaze u svijest vidimo razmjerno malo slika odnosno zamjećujemo samo brzo nizanje slika kao da gledamo film. Pažnja je, međutim, napor za koji nismo stalno sposobni. Zato nismo sposobni shvatiti cijelu sliku o sebi. Zbog toga su velika područja mogućih percepcija trajno zanemarena i svijest se uvijek veže za ono malo društvenih predodžbi na čemu krojimo život.  Ako bi smo toj slici svijeta dodali nesvjesne sadržaje – to jest sadržaje koji nisu još ili nisu sposobni biti u svijesti – i onda pokušati zamisliti čitav prizor, to je cijela slika od koje se mi grozimo. Ova nezamislivost je, naravno potpuna nemogućnost u svjesnom obliku, ali u nesvjesnom obliku ona je činjenica.   Svijest uzima samo djeliće stvarnosti. Ako se svijest isprazni od svih sadržaja koliko god je moguće, dolazimo do iskustva sadašnjosti ili ono što u zenu zovemo satori.

 Nesvjesno nije spremište infantilnih i nižih moralnih sadržaja kako je to tvrdio Freud, već osnova za preobrazbu, spremište mitologije, iskustva naših predaka, sve filozofije i svih oblika života temeljnih na psihološkim pretpostavkama.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotsih.net