Zaljubljenost je ulaženje nesvjesnih stavova u svjesni um, to je provala sadržaja u kojima želimo da je partner ustvari ono što je najdublji dio nas samih.

Možemo se zaljubiti u ljude koji nam se ne sviđaju; djevojka se može zaljubiti u mušku snagu i odvažnost, a da joj se osoba uopće ne sviđa, točnije, sviđa joj se arhetipska muška snaga. S druge strane, neka osoba ima prijatelja s kojim odlično komunicira, ali ne osjeća eros prema njemu. Ne treba biti krepostan ili pametan da bi se netko zaljubio u vas – zaljubljujete se u ono arhetipsko. Kad se zaljubite, padate u temeljnu arhetipsku sliku zaljubljenosti. Istodobno se možete i odljubiti kad na tu osobu više ne projicirate arhetipskog Animusa ili Animu.

Malo kada ili tko razumije da se u zaljubljenosti preuzimaju osjećaji arhetipa zaljubljenosti poput naklonosti, erotičnosti, privlačnosti, druženja i izgradnje zajedničkog života. Oni prolaze iz toga što se uzimaju osjećaji od arhetipa, to nisu vaše emocije. VAŠE EMOCIJE SU ONO ŠTO SVAKODNEVNO DAJETE, dok su emocije zaljubljenosti preuzete iz nesvjesnog arhetipa ili Jastva. Zato su ti osjećaji tako božanski.

Kada se zaljubite u ono arhetipsko žensko ili muško, u tome nalazite privlačnost i taj osjećaj preuveličavate, a da toga niste svjesni. Društvo u cjelini se ne bavi emocijama pa teško može razumjeti zaljubljenost i pozadinu kako ona nastaje, kao I njen smisao koji nas treba odvesti prema razvoju emocionalnosti u kojoj volimo osobu.

Kad ste zaljubljeni osjećate da ste veći, osjećate se kao da ste sami bogovi, a ustvari ste samo kanal arhetipa zaljubljenosti. To je pozitivan način i dokaz onog Božjeg u nama kojeg tek trebamo razviti. Partner u vama i vi u njemu vidite Božju sliku; tada postajete ono više, ono što sami niste jer ste još u nižem stanju postojanja, ono više tek trebate razviti, kroz partnerske odnose.

Najveća napetost u odnosima je ona između arhetipskoga i osobnog. U učenju indijske filozofije ili kršćanstva govorimo o bogočovjeku kao krajnjem cilju postojanja. Čovjek u kojem se povezuje ono božansko-arhetipsko i osobno. Recimo, imate sina, vi se ne možete s njime povezati ako se ne povežete s arhetipom roditelja u kojem onda možete dobiti osjećaj da volite svog sina. Da nema te poveznice vi bi to dijete promatrali samo kao dijete koje šeta ulicom i s kojim ne možete razviti dublju povezanost ako nema ovog odnosa. Da nema arhetipa vi bi pričali s tom osobom kao s nekom osobom koju susrećete prvi puta na ulici.

Drugi aspekt ovog odnosa je osobni, a to je da se to dijete zove Marko, ili se vaš ljubavnik zove Dalibor, to je osobno povezivanje. Cilj arhetipova je izvući iz odnosa ljubav ili ono bitno, to je prihvaćanje partnera onakvim kakav jest. Ako se to ne dogodi, to je neuspjeh projekcije arhetipa.

Ako veza ostaje samo na arhetipskoj razini, a to su one poznate fatalne zaljubljenosti ili arhetipske zaljubljenosti, dolazi do prekida jer osobe su ostale na razini osjećaja ovog božanskog, što znači da zaljubljeni par još nije razvio osobnost i mogućnost da prihvaća drugog, tj. voljeti bezuvjetno. S druge strane, ako veza ostane samo na osobnoj razini isto tako stvara nezadovoljstvo i to je prijateljski odnos bez erosa. Zato mnoga prijateljstva završe jer izgubi se eros koji se nije pretvorio u duhovnu supstancu povezanosti prijatelja.

Mističari kažu da je iskustvo zaljubljivanja u Boga vrlo slično iskustvu zaljubljivanja u muškarca ili ženu. Ipak, ovo se događa osobama koje su nadvladale suprotnosti muškog i ženskog i asimilirale ih u cjelinu,te prirodno dolazi do mističnoga vjenčanja u kojem postajemo cijelost ili sami Bog u tom susretu. To je krajnji cilj i polako će i psihologija dolaziti sve više tom dijelu osobnosti koji je za većinu dalek, kao i sami odnosi. Faza rasta kroz odnose je daleka jer ljudi još ne mogu shvatiti da su emocije glavna snaga i rješenje našeg života. Otkrivanje tog čudesnog svijeta u kojem su emocije višeslojne i višestruke, uvijek iznenađuju koliko mogu ići daleko i duboko.

Zato je odnos nepresušno vrelo za tragaoca, točnije, ljubav nije neko zanovijetanje u kojem se razmjenjuju riječi: volim te. U njoj se spajaju nespojive emocije: ljutnje i mržnje koje se pretvaraju u ljubav kroz duboko razumijevanje složenosti emocija. Kako se to događa? Riskiranjem kroz odnos i istraživanje, pravi je to put avanture zvan zaljubljenost.