Izraz puer aeternus latinski je “vječni dječak”. U grčkoj mitologiji označava boga djeteta koji je zauvijek mlad, poput Jaka, Dioniza i Erosa. Ova tema je opisana u modernim klasicima Peter Pan i Slika Doriana Graya.

U Jungovoj psihologiji izraz “puer” koristi se za opisivanje muškarca koji je ostao na adolescentnoj razini. Često je takav muškarac ovisan o majci. Izraz “puella” koristi se za ženu, iako se također govori o ženi s puer animusom – očevom kćeri. Puer/puella sindrom nije problem u djetinstvu jer osoba još ne mora prihvatiti odrastanje, najviše se održava u odnosima i poslu. Ovaj sindrom je najveći problem Zapada jer je većina ljudi nedorasla u odnosima i pokazuju ozbiljne simptome.

Tipično puer ponašanje vidimo u želji da se ostane vječno mlad  što je karakteristika naše civilizacije.

Tipično ponašanje puer/puella je da se žele dobro zabaviti. To postaje loše jer oni ne nude ništa osim zabave.

Radost koju žena može osjetiti s ovim muškarcem je povratak u dječji svijet. Puno zabave, pića, užitaka i ludorije. Ne vraćaju se na vrijeme kući, neće se ni ispričati za takvo ponašanje ne pomažu oko kućanskih poslova ili plaćanja računa. Neće se puno truditi jer ne žele biti zarobljeni uspjehom kao što neće raditi na vezi jer nema zabave. Na kraju ženu pretvaraju u svoju majku, dok žena izigrava Spasitelja i tako i sebe štiti od ozbiljne veze.

 Žene koje nasjedaju puerima i same su puelle.

Tipični puer izbjegava odgovornost za svoje postupke, a posebno je ranjiv na svoje instinktivne nagone. Sklon je činiti ono što se “osjeća ispravno”. Međutim, toliko je otuđen od svojih istinskih osjećaja da ono što se u jednoj minuti čini ispravno, sljedeće minute osjeća da to što čini je pogrešno.

Puer/puella se uglavnom teško nose s predanošću. Vole držati svoje mogućnosti otvorenima i ne mogu podnijeti vezanost u vezama. Djeluju spontano, s malo razmišljanja o posljedicama. Puer mora žrtvovati ovu šarmantnu osobinu, ali ono što on žrtvuje postaje dio njegove sjene. Nakon toga dolazi faza  u kojoj svjesno asimilira izgubljene puer karakteristike.

Također je simptom puer psihologije osjećaj da ste posebni, da imate jedinstvenu sudbinu. Kad se tako osjećate, teško je prikupiti energiju da zaradite za život.

Pueri i puelle žive nerealni život na kredit kao i naša civilizacija koja je uzela kredite od banaka i od prirode koju je potpuno iskoristila. Glavna rečenica je “možda”: “Možda ću to učiniti … možda ću učiniti ono …” Planovi za budućnost ne postoje, pa često koriste zen u kojem govore da žive sada, da budućnost ne postoji. Život izmiče u maštanjima o tome što će biti, što bi moglo biti, dok se ne poduzimaju odlučne mjere da se promijeni ovdje i sada.

Privremeni život vrsta je zatvora za puer/puellu. Rešetke su roditeljski kompleksi, nesvjesne veze s ranim životom, bezgranična neodgovornost djeteta. Stoga su snovi puera i puelli puni zatvorskih slika: lanaca, rešetki, kaveza, zarobljavanja, ropstva. Sam život, stvarnost kakvu oni smatraju, doživljava se kao zatvor. Oni žude za neovisnošću i čeznu za slobodom, ali nemoćni su za takvu odluku.

Puere svako ograničenje vide kao nepodnošljivo. Ne shvaćaju da su neka ograničenja prijeko potrebna za rast. To je izraženo u I Chingu, kineskoj knjizi mudrosti, koja upravo kroz mnoge heksagrame govore o ograničavanju i čekanju.

Ako se ne donose odluke i ne radi na kreativnosti puer/puella ostaju zaglavljeni u životu i površni.

Puerov mitološki pandan je grčki bog Dioniz, čije su pomahnitale ženske sljedbenice – puella akoliti, da tako kažem, rastrgali muškarce na komade. Pueri su potrebni simboli Saturna ili Sjene, tj. disciplina i simbol boga Apolon: staložen, racionalan, odgovoran. To je rješenje prema kojem treba ići ovaj arhetip odnosno pojedinci koji prihvaćaju ograničavanje i racionalnost kao protutežu, mogu ovu opsjednutost dovesti do odrastanja.