[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ljubav i strah su osnova, a sve ostale emocije nastaju iz ova dva osjećaja. Ljutnja nastaje iz straha. Ljutnja je jedna od najdestruktivnijih zabluda, a njome se bavimo svakodnevno. Pogotovo je osjećamo u aspektu izrabljivanja. Društva, kolektiva ili državnog aparata. Ipak, sve što postoji izvana, nema veze s našim osjećajem ljutnje. S druge strane, ono što je manje poznato jest da bol nastaje iz tvrdoglavosti. Bol i ljutnja su obrambeni sustavi protiv istine, a škole uopće ne dotiču tako važnu činjenicu, pa nije ni čudo što imamo oko sebe toliku mržnju pogotovo prema onim drugačijima. Niti jedan sustav obrazovanja sustavno ne radi na emocijama, pa eksplozija nacionalizma u Europi potvrđuje kako je današnje obrazovanje bezvrijedno, a uzdižemo ga samo zato jer nam daje bolje uvjete života za naše tijelo dok duša pati usamljena jer je život dehumaniziran.

Ljutnja preuveličava stvarnost, s njome dramatiziramo i dobivamo na važnosti samoga sebe, kao i svog problema. Ono što zovemo ego, krivo tumači stvarnost, a najžalosnije je što ljutnja nema nikakvu svrhovitost. Suprotnost ljutnji je strpljivo prihvaćanje. Ono što nam se događa, trebalo bi biti najvažniji segment promatranja, dok nama to predstavlja najveći problem i zato želimo novac s kojim bi izašli iz stvarnosti kako bi živjeli ono što ne postoji. Ljutnja izaziva bol, ne možemo uživati u životu i koliko god pokušavali, ne uspijevamo kontrolirati osjećaje. Ono što nam ljutnja oduzima je razum i razboritost. Imamo naviku u ljutnji uzvratiti i na taj način dovodimo sebe u opasnost. Ako smo prečesto ljuti, postajemo žrtve vlastite čudi i ljudi nas počinju izbjegavati. Pogotovo u vezama ljutnja uništava partnera, jer zbog svega onog što ni sami nismo uspjeli u životu, prvi tko će stradati bit će partner. Ako fali novaca za život, optužujmo partnera, jer smo nekada davno projicirali u partnera spasitelja, a sada kada to on ili ona nije, ljutnja je najbolji obrambeni sustav koji nam je generacijski prenešen i kojeg tako slatko prihvaćamo jer u ljutnja ne obavezuje, nema odgvoornosti i razjašnjenja. Drugi su krivi i uživamo u kažnjavanju i osudi. Pročitajte novinske stupce, a onda komentare ispod njih. Osuda i frustracija koja izbija na sve strane. Ako ne razmišljate kao drugi, onda vam lijepe etikete: da ste ovo ili ono. Tako ljudi ustvari govore o sebi, ali ako ne razmišljate kao oni, onda vas u ljutnji optužuju i često su narcizam i ljutnja povezani. Prije ili kasnije postajete stvar. Ako u vezi ne osvještavate ljutnju ona će vas polako, ali sigurno nagrizati i uništiti vezu. Ako ljutnju ne promatrate svakodnevno kako nastaje u umu i ako ne pratite kako se ona širi vašim umom, onda ona vlada vama.

U budizmu se smatra da ako osjetite ljutnju onda je trebate shvatiti kao proces razvijanja strpljenja, slušanja tog afekta, promatranja i razvijanja koncentracije. Zato je život poligon za vježbu savladavanja prepreka. Ljudi misle, partner je kriv, ali kada se pojavila ljutnja u svađi, ona je već bila u osobi. Ona je samo čekala vanjski okidač da izađe van. Stoga, ako ste ljuti, živite u paranoičnom svijetu punom neprijatelja, a današnji svijet ako ga pogledate jest paranoja. Stvari koje ljudi podržavaju, poslove koje rade iz paranoje da će ostati gladni, samo su poligon za stvaranje još veće ljutnje, tako da su ratovi stvarnost koju ne trebamo dugo čekati. Stoga, kada ljutnju savladate i privedete u svijest onda će svijet postati pun prijatelja, ali ako osjećate svijet kao mjesto neprijateljstva, možete biti sigurni da vama suptilno vlada ljutnja.

Kada vidite ljutnju u drugome prisjetite se da je to ljutnja koja je u vama, promatrajte je, kada popusti tražite neispunjenu želju, uočite vlastitu narcisoidnost s kojom manipulirate s drugima. Ako ništa drugo, možete meditirati na ljutnju, osjećati je i nakon nekog vremena ćete osjetiti kao dio sebe koji će vam pomoći da dođete do drugih dijelova sebe, ali ne možete zaobilaziti ovaj osjećaj i misliti da će nestati ili sanjati o promjeni u životu. Možete se baviti duhovnošću koliko hoćete, ali prvo se bavimo ovim osjećajima jer oni su generatorska snaga.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

Nikola Žuvela

[/two_third]