Danas se puno priča o razvoju svijesti. Mnogi na duhovnoj sceni preuzimajući učenja velikih religija govore o velikom čišćenju i najavljuju novo doba. Brojke govore drugačije, a oni koji rade s ljudima mogu potvrditi da stanje odnosa nikada nije bilo gore. To nije kritika već pokušaj da se urazumimo.

Postotak onih ljudi koji doista rade na sebi jest od 0,1 do 0,3 kako je rekao Ken Wilber. Svatko tko radi sa sobom može provjeriti ovu tezu. Ostali ljudi su kao klatno koje se kreće s obzirom kako se okreću vanjski društveni polariteti. Tehnologija i poduzetništvo su čak nadišli sadašnje stanje čovjeka. Procjena znanosti je da će do 2027. godine umjetna inteligencija nadići čovjekovu inteligenciju. Danas smo na takvom stupnju da možemo živjeti u društvu kojem tehnologija može odrađivati većinu poslova. Zato su polariteti društveni tako ogromni. Ipak, izvan Ken Wilberove procjene, postoji jedan malo veći postotak ljudi koji rade prirodne koncepte održivosti prirode i čovjeka koji su već sada primjenjivi, ali ova većina je u tolikom strahu od takvog načina života da se brane od promjene na način da biraju slične sebima kako bi se vratili u stanje srednjeg vijeka. Oni se u tom okruženju poznatih neprijatelja osjećaju odlično i pitanje je što će se tu dogoditi, hoće li prevladati razum ili će sve ovo završiti srednjovjekovnim proganjanjem inteligentnih. Ipak, u povijesti pronalazimo da su oni na putu individuacije bili na neki način i proganjani, ali opet zaštićeni jer igra svjetla i sjene uvijek pronalazi svoje začuđujuće obrate koji se protive zdravom razumu. Dakle, oni koji u tišini rade na sebi znaju da je vanjski svijet polaritet u kojem čas ljudi biraju lošu stranu kad im dosadi dobra, pa se velika većina ne bavi tim ljudima jer njima je to ionako nestvarno.

Danas čovjek Jastvo ne pronalazi u sebi, a u pravilu kad ga ne nađe u sebi onda to postaje ideologija, a ona je sada čovjeku ponovno prihvatljiva kao 1933.g. Dosadila mu je demorkacija jer je komformist ne želi razmišljati, negdje duboko u sebi je toliko autodestruktivan da si ne može pomoći, pa postaje pijun jer je žedan mržnje.

Jung je današnjeg čovjeka opisao ovako: “Često je tragično vidjeti kako čovjek gnjavi svoj život i živote drugih i ostaje posve nesposoban da vidi koliko cjelokupne tragedije potječe od njega i kako ju stalno hrani i nastavlja dalje. Naravno, ne svjesno – jer se svjesno bavi zanosom i psovanjem nevjernog svijeta. “

No, traženje puta leži u neočekivanom izvoru. Evo što kaže jedan Jungov pacijent: “Od zla, mnogo dobra je došlo kod mene. Držeći se tiho, ne tlačeći nikog, ostajući pažljiv prihvaćajući stvarnost – uzimajući stvari onakvima kakve jesu, a ne onakve kakve sam htio da jesu – radeći sve to, stiglo mi je neobično znanje, ali i neobične moći koje nikada prije nisam mogao zamisliti. To nastaje samo prihvaćanjem. Dakle, sada se namjeravam igrati igre života, biti prijemčiv za sve što mi dođe, dobro i loše, Sunce i sjena zauvijek se izmjenjuju i na taj način, također prihvaćam vlastitu prirodu sa njenim pozitivnim i negativnim stranama. Tako mi sve postaje živo. Kakva sam budala bio! Kako sam pokušao prisiliti da sve ide onako kako sam mislio da bi trebalo.”

“Poštivanje običaja i zakona može vrlo lako biti plašt za laž tako suptilnu da je naši sunarodnjaci nisu u stanju otkriti. Može nam pomoći da pobjegnemo od svake kritike, možda ćemo se možda i prevariti u uvjerenju u našu očitu pravednost. Ali duboko u dubini, ispod površine savjesti prosječnog čovjeka, čuje se glas koji šapće: “Nešto nije u redu”, bez obzira koliko njegovu ispravnost podržava javno mišljenje ili moralni kodeks. ” – Jung

Kako vidimo, vanjske promjene su klatno dobra i zla od demokracije do totalitarizma. U unutrašnjosti je identično klatno, ali tek unutra smo pozvani da spajamo muško i žensko, nepremostive polarnosti i to je pravi razvoj svijesti koje čovječanstvo nije doseglo, ono je kako kažu alkemičari u fazi nigredo, još uvijek uči kroz krize, bolesti i kažnjavanja.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terpaeut