Kada se netko rodi u faveli obično pomislimo, kako težak život će imati ta osoba. Ipak, to su naša iskrivljena gledanja, ne možemo vidjeti da život postoji u  neprestanim suprotnostima, odnosno da ovoj osobi fali razvijanje principa hrabrosti, ali isto tako da ono što je nama dobro, ne mora biti svima dobro.

Kada promatramo kriminalca i osuđujemo ga, ne vidimo da ima mnogo takvih koji ne idu u svoj pohod radi novaca, mnogi su ovisni o adrenalinu gdje se osjećaju živima, ali u ovom slučaju na loš način. Miran život takvim ljudima dosadi i oni opet potraže opasnost jer se u njoj jedino osjećaju živima.

Tajne veze funkcioniraju na sličan način. Adrenalin u kojem ljubavnici osjećaju život, važniji im je od bilo čega. Miran život ih ubija i preziru ga bez obzira na posljedice. S druge strane, postoje osobe koje dobiju na lotu, potroše novac i vrate se u isti život prije dobitka, opsesija za onim što su bili, prejaka je i vraćaju se u svoje poznato okruženje. Također, neki ljudi  se odluče pomoći drugima, ali onima kojima je pomoć pružena, brzo se vrate u staro stanje jer to je poznato okruženje u kojem se osjećaju sigurnima.

Na kolektivnoj razini pošto ljudi svoje Jastvo ne vide u sebi, onda ga traže u vanjskim događajima u kojima pronalaze svoje opsesije. Danas je to korona gdje postoji projekcija nečeg većeg od mene, a osnovni osjećaj jest utjelovljenje nemoći zbog čega ne činim ništa. Stoga, bez obzira kako  ljudi tumačili stvarnost, ustvari ne mogu bez svoje opsesije.

Nekada su to novinski natpisi povezani s događajima, nekada nogomet, nekada ekonomska kriza, migranti, a sada korona, ali sve to su opsesije.

 To je jednostavno hrana ili opsesivna potreba da uvijek postoji nešto nadmoćno ili više od njih, kako je rekao Freud – Superego.  On je ono fantomsko ili nevidljivo kao opsesija koji imitira staroga Boga kao nevidljivu silu bez koje ni danas čovjek ne može jer je ona sastavni dio psihe. Fantomsko je uvjerenje da postoji jedinstvena tajna vlada koja vlada svijetom. Fantomska opsesija je i kod nedostupnih ljubavi koje ne mogu postojati bez fantomske nadmoćne sile koja ih postavlja u stanje nemoći, osjećaja u kojem ljudi mogu uvijek i zauvijek biti djeca koja traže roditelja. Jasno, radi se o fazi psihičkog razvoja gdje se još uvijek uspostavljaju kontakti s objektima, to je stanje u kojem ljudi još uvijek ne vide osobe, a onda nemaju sposobnost razmjene ljubavi. Za sada su opsesije zaostala dječja faza razvoja gdje većina odnose ne može doživjeti pošto su partneri objekti ucjena. Onaj tko kaže da voli, opsesivno želi da je projicirani objekt ili produžena ruka ega koji želi da mu se služi. Ovo je dosta niska faza razvoja, ali opet, to je faza razvoja kao stepenica bez koje nema ni onog višeg.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut