U suvremenoj civilizaciji način života je organiziran oko gradova i pojedinac tako postaje previše ovisan o odlukama države i lokalne vlasti, gubeći time neovisnost, a onda i sigurnost. S druge strane, tako je odvojen od prirode i povezanosti sa zemljom. U pojedincu ili masi takav život izaziva paniku, te dovodi do traženja iracionalnih rješenja, a političari postaju projekcije tih zahtjeva. Kada su u SAD-u prije par godina sociolozi primijetili da je narcizam poprimio zastrašujuće razmjere, pojavio se D. Trump.

Obično labilne osobe postaju političari, kojima manjka moralnosti, odnosno oni su utjelovljenje bolesne narcisoidnosti većine. Ovisnost pojedinca o sustavu, stavlja ga u nezavidan položaj, te sve svoje projekcije i nemogućnosti utjelovljuje u osobu sumnjivog karaktera koji kao i svaka projekcija odigrava lažnu ulogu. Naime, nije li naivno očekivati od državnika, ili vlade nešto što ne tražimo ni od svojih bližnjih? Takvi zahtjevi nisu nestali, u današnjim demokratskim zemljama odnosno demokracija kao takva nije nikada ni zaživjela.

Poplava narcisoidnih vođa koji su izvršavali želje birača zadužujući zemlje do krajnjih granica, pokazuju da je kolektiv narcisoidan. Nakon toga je nestanak novca pokazao pravo lice kolektiva koji je demonstracijama govorio protiv onoga što je podsvjesno sam želio – nerealna očekivanja kao bijeg od stvarnosti.

Rješenje problema je u slabljenju državne moći kao i religije koje imaju preveliki upliv na pojedinca. Ukratko, problem je u Sjeni koja nastaje obiteljskim i društvenim odgojem, a ona opet nastaje jer je naše pravo ja takva sila koju kada odbijamo, nešto drugo zovemo nadnaravno poput političara ili partnera, pa kada se razočaramo u svoje nadnaravne figure, postajemo bijesni i frustrirani.

Zato je država i nacionalnost iluzorna ideologija koja bi trebala riješiti probleme pojedinca. Nebeski raj sada je postao zemaljski. Naime, kako nekakva iluzorna tvorevina poput države može rješiti probleme i kako ona može određivati što će pojedinac raditi? Nije li ta tvorevina u startu totalitarina jer se oslanja na ideju da jedino autoritet može dati smisao pojedincu? Prihvaćanjem da je država svemoćna i nadnaravna, a to danas rade svi jer se ne bavimo stvarnim problemima već važnosti Ustava. Pojedinac je osuđen u takvom društvu na inferiornost za koju je sam odgovoran. Nadređenost bilo čega ili bilo kog, stavlja čovjeka u podređeni položaj, gdje nastaje potisnuće osobnosti koju svaki pojedinac izražava na različit način.

Čovjekova narcisoidna projekcija stvarnosti u kojoj su satkana naša očekivanja fantaziranog raja, proizvod je krivog poimanja našeg Ja. Staljin i Hitler ostali bi anonimni i izolirani slučajevi da nisu kojim slučajem bili predstavnici i utjelovljenje projekcije mase i njihove težnje. Spomenuti dvojac ostao bi samo slučaj psihijatrijske ustanove. Kolektivna odgovornost još ne postoji na nivou da se o njoj razgovora, ona postoji među ljudima kao osjećaj krivnje, kao još jedan patološki instrument manipulacije većine. Razgovor o duši i upoznavanje sadržaja duše, poput Sjene, velikom brzinom može promjeniti cijelo društvo. Promatrajte sebe i svoje sadržaje Sjene i puno ćete naučiti u kratkom roku, više nego da slijedite određena pravila religije ili nekog duhovnog puta. Friedrich Hebbel: “Staro je zapažanje da pristojnost raste toliko koliko moralnost opada” (Tagebücher). Ili opet, gotovo istovjetna misao od Sigmunda Graffa – “Najuljudniji ljudi su u pravilu najhladniji i najbezobzirniji.” “Naznačeni problem po sebi može pratiti čak i cijele narode, jer povijest nas nepobitno uči da iza najstrašnijih ratova i zločina poslovično ne stoje domorodci i divljaci nego upravo veliki, kulturni, bogati i napredni narodi. Na kraju, jedini način da se problem Sjene riješi jest da se s njom suočimo, te da je na ispravan način integriramo, jer kako primjećuje Jung, cilj čovjekovog razvoja i nije perfekcionizam nego cjelovitost!  “Nažalost, nema sumnje da je čovjek u cjelini manje dobar nego što sam sebe zamišlja ili želi biti. Svatko nosi sjenu, a što se ona manje utjelovljuje u svjesnom životu pojedinca, to je crnja i gušća. U svakom slučaju, ona stvara nesvjesnu zapreku, što sprječava naše najdublje namjere.” (C. G. Jung)

Nikola Žuvela

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

katalog-samozavaravanja-cover1cm1korice-nikola31zuvela_korice_201300jedan-mus-nikola-500pxcover15-12-2016-o-ljubavi-page-001-2