Obično u duhovnosti ili psihičkom rastu najmanje se spominje faza nigredo ili faza truljenja u alkemiji. Kada biljka strune ona postaje gnoj, a on je najbolja hrana za razvoj biljke ili drveta. Što ga je više, veća je plodnost.

U ljudskom životu u svim fazama, čovjek uopće ne vidi da je on dio prirode. On živi tako da ignorira ta stanja,  pa je zato toliko bolestan, bilo psihički ili fizički. U religiji se stanje nigredo zove drugi put rođen, jednom kao dijete, drugi put kao čovjek, faza u kojoj umire narcisoidni dio, poslije čega se rađa duhovni čovjek.

Stara alkemijska poslovica kaže:

Kad vidite da vam život postane crn, radujte se, na početku ste djela.”

Rosarium Philosophorum.

Nigredo je tamno stanje i smatra se najtežom i negativnom operacijom alkemijskog procesa. Ono je sjena Sunca. U snovima  raskomadanost tijela ili smrti simbolizira ovo stanje. Mrtav kralj pokopan u poljima radi promicanja plodnosti, često je u alkemiji simbol za fazu nigredo.

Edward F. Edinger, inače jedan od boljih tumača učenja C. G. Junga kaže da alkemijski opus ima tri stadija: nigredo, albedo i rubedo: crnjenje, izbjeljivanje i crvenilo. Nigredo ili crnilo ima dva izraza, „mortificatio“ i „putrefactio“, preklapaju se i odnose se na različite aspekte iste operacije. Mortificatio uopće nema kemijsku referencu. Doslovno to znači “ubijanje” i stoga se odnosi na iskustvo smrti.

Ono odgovara religioznom asketizmu, to znači strast se pokušava nadvladati pokorom, apstinencijom ili bolom koja se nanosi tijelu.

Doživljavanje Mortificatio faze za Junga je tuga. Ne može se stvoriti novi život, kažu alkemičari, bez smrti starog.

Evo kako je Jung objašnjava: “Kad čovjeku netko umre, osjećaji koji su ga vezali za njegovu rodbinu gube primjenu u stvarnosti i tonu u nesvijest. Uporna vezanost za mrtve čini život manje vrijednim življenja, a može biti uzrok psihičkih bolesti. Štetni učinak pokazuje se u obliku gubitka libida, depresije i fizičke sposobnosti. – Jung (1920.) Žalovanje nastaje zbog gubitka predmeta ili osobe koja je nosila važnu projiciranu vrijednost. Da bi se projekcije povukle i asimilirale u vlastitu osobnost, gubitak projekcije je potrebno doživjeti kao bolan sadržaj koji ne razumijemo. “

Stoga, ožalošćeni imaju sreću jer su uključeni u proces rasta. Oni koje smo izgubili će postatati utjeha kad im se izgubljena projicirana vrijednost vrati u psihu.”- Edinger.

Jung tvrdi da imamo zaštitne mehanizme od nigreda: Kronična bolest ili depresija imaju izravno značenje (nigredo). Sigurni su mehanizmi, ali sve dok su ljudi porobljeni tim mehanizmima, spašeni su od okrutnije sudbine.”

Kako vidimo, ono što se kroz jyotish jako dobro vidi, to su loša razdoblja ili nezgode. Nesvjesni sadržaji koje bi trebalo nakon loših stanja integrirati u život. Ustvari, loše razdoblje je dio osobnosti koji je projiciran u osobu koju smo izgubili i vrijeme žalovanja je mogućnost otkrivanja o kojem dijelu osobnosti se radi. Ovako gledanje na život, velikoj je većini ljudi nepoznato, ali to je realan život i pogađa svaku osobu. Mnoge religije izbjegavaju ovakav stav, a obrazovanje se pravi kao da ovaj aspekt ne postoji, čak negira i klasičnu psihoterapiju što dovoljno govori da ljudi često kad osjete ovu fazu ne mogu pravilo protumačiti i asimilirati. Zapad negira postojanje ovog problema unatoč velikom broju samoubojstava i depresije. Da se ovom stanju pristupi kroz shvaćanje ovog procesa, bili bi bliži sebi i istini.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut