Budućnost ovisi o stanju ljudske svijesti a ona se odlično uklopila u postojeći totalitarizam gdje građani Europe ne mogu putovati, što dovoljno govori koliko je niska svijest ljudi. Zbog nemogućnosti mnogih građana da obave preglede drugih bolesti, smrtnost od karcinoma i bolesti srca bit će puno veća od korone, ali ti podaci nekako neće biti objavljeni jer ljudi danas ne postavljaju logička pitanja. Ljudima nije nelogično da građani, primjerice, Austrije smiju putovati u zemlje koje imaju zaražene, ali ne smiju u zemlje u kojima nema zaraze. Današnja Europa nema s time nikakav problem.

Ljudi se ne propituju, što je inače odličan temelj za totalitarna djelovanja. Nizozemski ministar koji zbog korone nije mogao posjetiti majku na samrti, u ljudima ne pobuđuje suosjećanje, a to je znak totalitarnog sustava koji se zasniva na ljudskoj sebičnosti koju je Freud imenovao dječjom fazom razvoja, analnim karakterom. Nije problem sustav već ljudi koji su kroz masovnost izgubili srce i ono najbitnije, a što je osnova filozofije – ČUĐENJE. Svijetla budućnost ne može nastajati na temeljima gluposti koja nije izuzetak već pravilo. Naviknutost na recepte predstavlja osnovu našeg društva, a oni ne funkcioniraju, no unatoč tome očev kompleks jest ono što ljudi slijede. Kada se ljudima ne sviđa jedna verzija očevog kompleksa, uzimaju drugu ili pričaju o neizmjernoj slobodi koja će nastupiti kada pobijedimo zločeste. U šumi nema medija, možeš živjeti slobodno, ali ego nije sretan u šumi jer nema reflektore, nema pažnju, on živi od lažnih ideja i propagande očevog kompleksa. Biti slobodan bez reflektora, čovjeku je užasna činjenica i totalitarizam je bolji nego praznina ili voljenje sebe.

Ego je naviknut na spas izvana, budućnost se očekuje zbog nezadovoljstva sadašnjim stanjem, ali to je poistovjećivanje s drugima. Naše pravo stanje je u unutrašnjim procesima u kojima tražimo dijelove sebe koji ponovno žele ugledati svijetlost svijesti. Prolazimo kroz odrastanje, a nekada se poklopi da se u kolektivu dešava promjena, pa ljudi to poistovjećuju sa svojim stanjem i ego dobiva snagu i veličinu osjećaja veće vrijednosti i pripadnosti nečem većem kao što se danas dešava kolektivna promjena. Ipak, promjene u budućnosti ne mogu nastati jer to bi značilo da čovječanstvo može preskočiti faze razvoja, sve ono što su pojedinci mukotrpno razvijali godinama mnogi vjeruju da je to moguće promjeniti nekim vanjskim spasenjem.  “Ljudi će učiniti sve, ma koliko apsurdno, kako ne bi bili suočeni sa vlastitom dušom. Čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljanjem figura svjetlosti, već osvještavanjem tame. ” – C.G.Jumg

Oni koji očekuju promjene moraju znati da čovječanstvo mora preskočiti mnoge korake razvoja koje je nemoguće učiniti ako ih ne proživite. Preskočiti sebičnu i narcisoidnu fazu odveć je zahtjevno i traži od ljudi suočavanje s mnogim stvarima koje ne želimo vidjeti u sebi. Očekivati viša stanja znači prihvatiti ludilo. Kao što Jung kaže: “Jesi li prepoznao svoje ludilo i priznaješ li to? Jeste li primijetili da su svi vaši temelji u potpunosti zasnivaju na ludilu? Ne želite prepoznati svoje ludilo i dočekati ga na prijateljski način? Htio si prihvatiti sve. Pa prihvatite i ludilo. Pustite da svijetli vaše ludilo i iznenada će vas obasjati. Ludilo ne treba prezirati i ne bojati se, već biste mu trebali dati život … Ako želite pronaći staze, ne biste smjeli pokretati ludilo, jer ono čini tako velik dio vaše prirode … Bilo bi vam drago da to možete prepoznati jer ćete na taj način izbjeći da postanete njegova žrtva. Ludilo je poseban oblik duha i veže se za sva učenja i filozofije, ali još više za svakodnevni život, jer je sam život pun ludosti i na dnu krajnje nelogičan. Čovjek teži razumu samo zato da bi mogao sam praviti pravila. Sam život nema pravila. To je njegova misterija i njen nepoznati zakon. Ono što nazivate znanjem je pokušaj nametanja života nečemu razumljivom. “

Očekivati budućnost znači prihvatiti misterij, a kako ljudi žive po nepisanim pravilima bez osjećaja teško je prihvatiti rečeno. Završit ću Jungovim zaključkom: „Više ne živimo na onome što imamo, već na obećanjima, ne više u sadašnjosti, već u tami budućnosti koja će, očekujemo, napokon donijeti pravi izlazak sunca. Odbijamo prepoznati da se sve bolje kupuje po cijeni nečeg goreg; da se, na primjer, nada slobodi žetve poništava povećanim porobljavanjem države, a da ne govorimo o strašnim opasnostima kojima nas izlažu najbriljantnija otkrića znanosti. Što manje razumijemo ono što su tražili naši [prethodnici], manje razumijemo sebe i na taj način pomažemo svim silama da pljačkamo pojedinca njegovim korijenima i njegovim vodećim nagonima, tako da on postane čestica u masi, kojom vlada samo po onome što je Neitzche nazvao gravitacijskim duhom. 

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut