U svojim spisima o simbolici mandale, Carl Gustav Jung opisuje mandalu kao “psihološki izraz sveukupnosti Jastva.” U svakom čovjeku se nalazi sjeme-središte sebe, okruženi smo kaotičnim vrtlogom pitanja, strahova, strasti i bezbroj drugih psiholoških elemenata, a ovaj centar nas uravnotežuje. Ta okolina oko mandale je vrlo neuredno stanje elemenata koji stvaraju razdor i emocionalne neravnoteže zbog kojeg većina ljudi pati. Mandala je predložak stanja reda i mira. Jung kaže da, “obrazac kružne slike kompenzira nered i zbunjenost nečijeg psihičkog stanja, kojim ga se uravnotežuje da li kada gledamo mandalu ili ju snajamo.

     Središnja točka kruga je apsolutno sjedište sebe, sidro za sve elemenate  u vašem okruženju i vaše psihe. U stvarnosti to dvoje nisu odvojeni entiteti, već su usko  kombinirani, neraskidivo povezani.  Mandala se razvija, a negdje se pokazuje jednostavno prikazana na relikvijama što pokazuje duhovni razvoj nekog naroda poput naših rozeta u Crkvama. Kršćanske mandale su jednostavne kao i islamske, dok su tibetanske prikazane u nekoliko slojeva, te pokazuju veliki duhovni razvoj te religije. S druge strane, svaki pojedinac sanja mandale i što su one razvijenije u snovima, one pokazuju i duhovni razvoj osobe.

     Postoji gotovo onoliko vrsti mandale koliko je bilo društava u povijesti čovječanstva. Ali suština, obrazac mandale, “kvadrata ili kruga” je osnovni motiv u arhitekturi, ali i snova, te fantazija čija se jedinstvena sličnost proteže kroz stoljeća. Kvadrat daje psihi sigurno mjesto na kojem možemo stajati, čvrste temelje na kojima se može stvarati cjelovitost i sklad.

    Mandala i kako ju crtamo, predstavlja postojeće stanje svijesti, ali ona donosi i fokus ili rješenje koje osoba ima kada ju sanja. Ona donosi sklad iz kolektivnog nesvjesnog. Mandala je nesvjesno stanje u kojem sve suprotnosti dolaze zajedno ujedinjene, gdje su polarni aspekti kozmosa i pojedinca spojeni u jedno. To je jedinstvo suprotnosti kroz koji pronalazimo mir.

     Jung je kroz svoj rad koristio rad s mandalama sa svojim pacijentima i kroz njih je oktrivao stane u kojem se nalaze, ali ujedno im kroz taj aspekt i pomagao.

Svaki pojedinac proizvodi iste ili vrlo slične mandale u svim vremenima i na svime mjesta.

     Mandala se može smatrati kao nacrt za strukturu našeg postojanja. Mi percipiramo oblike, uzorke, elemente unutar mandale. Vidimo njihove odnose međusobno, a unutar te matrice prepoznajemo sebe i naše mjesto u svemiru. To je drevni i temeljni odnos našeg postojanja. Mandala je ključ koji nam može pomoći da se vratimo u svoj centar.

     Oko simbolizira viđenje i svjetlost, a time i samu svijest. Oko je dio nas kojim gledamo svemir i vidimo svoje mjesto u njemu. To je znanje, svijest i mudrost. Oči reflektiraju svijetlost i čistu energiju svemira, a to predstavlja unutarnji duh. Osim strukturne sličnosti između oka i mandale, slika oka je čest element u pojedinim mandalama na Istoku. Često se može naći ponavljajući uzorak oči u mandalama. Oni koji meditiraju, pogotovo u krija yogi mogu u vizijama vidjeti ovaj simbol.  Oči tj, pojava oči su prezentacija nesvjesnog kao više stanje svijesti.

     Očito je da je mandala  link, iako tajanstven, između naše moderne svijesti i naših najstarijih početaka. Jung je zaključio da “temeljni motiv je slutnja da postoji središte osobnosti, neka vrsta središnje točke unutar psihe, s kojim je sve povezano, koji je sam po sebi izvor energije.” Negdje u ogromnom, zaboravljenom kutku vremena leži mandala.  To divno otajstvo, koje je duboko u svakome od nas. To je neiscrpan izvor energije blizu našeg srca.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net