Kako smo vidjeli u prošlom članku, problem današnjeg kolapsa društva, epidemija i ekološka katastrofa  nastaju odbacivanjem Sjene. Mi smo društvo koje je odbačenu Sjenu pretvorilo u stroj za uništavanje prirode i emotivnih odnosa. Čovjek zaboravlja da je evolucija nastala kada su skupine počele surađivati te smo se time izdvojili od životinja. Da bismo shvatili Sjenu ili tamnu stranu moramo vidjeti kako je ona postojala u religioznosti.

Prema Jungu:  U vrijeme kad se razvijala kršćanska doktrina, kultura helenističkog svijeta bila je otvorena za sve vrste ideja, uključujući gnosticizam i maniheizam, koji su imali učenje o bogu dobra / svjetla i bogu zla / tame. Rani crkveni teolozi pobunili su se protiv tih utjecaja proglašavajući sva takva dualistička učenja herezom, a zatim su previdjeli izvor zla u svijetu, ali ne u Bogu već u čovjeku. Otuda danas pronalazimo više knjiga koje odgovaraju na pitanje “Ako je Bog dobar, kako to … [dogodila se neka tragedija, bolest, katastrofa?Tko kaže da zlo u svijetu u kojem živimo nije stvarno? Zlo je strašno stvarno za svakog pojedinca. Osobno mi je teško vjerovati da ideja o privatio boni (manjak dobra- sv. Toma Akvinski) još uvijek drži vodu.  U psihoterapiji to zovemo autonomnim dijelom osobnosti, kao da se u čovjeku budi “životinjska strana libida” Sjena je “… onaj dio psihe koji nije asimiliran u svijest …”  Problem je što danas čovjek ovu neosvještenu sliku živi tako što uništava planetu, nema povjerenje u odnose i sveo je život na površno uživanje. Problem je što ovaj aspekt prirode nije priznat. Recimo, Shiva kao princip se javlja kao Bog koji stvara i razara. Kada taj princip prenesemo u čovjeka onda je jasno da je potrebno unutar nas shvatiti djelovanje ove dvije sile i pronaći im mjesto u svom životu i pokušati ih uočavati i priznavati.

Sjenu ili Lucifera u astrologiji zovemo Saturn koji izaziva ozbiljne probleme, kako Jung kaže: „uzrokujući neugodne nesreće nesporazume, čak i smrtne slučajeve. Uvijek sije sjeme zablude iskorištavajući naše slabosti, zavodeći. On je tamo gdje se obožava moć, sije “nemire i svađe, šalje demonske snove, zbunjenost, kaos, ekstremnu krutost koja isključuje mogućnosti rasta i promjena.”

Ako se vratimo na mit o Epimeteju koji je bitan da vidimo kako nastaje to tamno i koje su predvodnice današnje znanosti koje se oslanjaju upravo na ono tamno u nama: “Epitemej je pomogao bratu Prometeju pri stvaranju ljudskoga roda. Bio je zadužen da novostvorenim životinjama daje pozitivne osobine, ali kad je došao do čovjeka, više ih nije bilo. Njegov je brat ukrao vatru i podao je čovjeku, a zbog toga ga je Zeus kaznio i prikovao za stijenu. Dakle, vatra ili intelekt je ono svijetlo koje u rukama ljudi postaje sredstvom za stvaranje zemaljskih užitaka. S intelektom čovjek razvija maštu i intuiciju, gdje dobiva ono nemoguće iz kojeg nastaje sve ono što zovemo napredak i tehnologija. Ako se okrenemo samo dobrom, bit ćemo okruženi samo pravilima, a ono što nam je ružno poput nacizma, seksista, terorista, silovatelja postaje Sjena kao nešto strano koje malo pomalo počinje vladati dobrom osobom na način da se stalno bori u sebi protiv te nevidljive sile koja salijeće svijest. U modernom životu tu Sjenu možemo vidjeti kod medicinske dijagnoze, recimo da smo dobili  neizlječivu bolest. Ako prihvatimo dijagnozu, onda smo dozvolili Sjeni da nas malo pomalo izjeda.

Jung je u svojim terapijama vidio ovu demonski silu ili opsjednost pacijenta iako je službena dijagnoza bila neuroza. Dakle, zato je njegovo izražavanje često protivno onome što sadašnja psihoterapija tvrdi jer ne vide ovu stvarnost koju meditanti i praktičari drugih tehnika koji su ušli duboko u ovaj proces lako mogu vidjeti. Ipak, radi prihvaćenosti većine govorio je da se radi o autonomnom kompleksu. Sve ono što hranimo u sebi ustvari je forma koju ne vidimo u sebi i koju treba osvijestiti. U ovom slučaju, netko ne prihvaća funkciju svijesti intuicije i mašte. Neuroza će biti njegova Sjena ili autonomni kompleks koja se ponašati opsesivno upravo poput neke sile koja vlada čovjekom. Ipak, ako osoba prihvati u svoj život maštu i intuiciju, onda mu ona može pomoći, kako u odnosu, tako i u poslu i obogatiti ga u pozitivnom smislu. Čovjek od nepoznatog i onog što potiskuje stvara demonsko u sebi. On danas ne prihvaća samorazvoj, a Sjena u čovjeku postaje divlja, sklona samouništenju i uništavanju prirodnog staništa.

Prema Jungu: “Budući da niste svjesni da imate svoju Sjenu, proglašavate dio svoje osobnosti nepostojećim. Tada ulazite u kraljevstvo nepostojećeg, koje se toliko poveća da poprima ogromne razmjere. Kad ne priznaš da imaš takve kvalitete, jednostavno hraniš vraga u sebi. U medicinskom jeziku, svaka kvaliteta u psihi predstavlja određenu energetsku vrijednost, a ako izjavite da energetska vrijednost ne postoji, umjesto nje će se pojaviti vražje u čovjeku. Ona strana koju zovemo vrag obitava u srcu, u nesvjesnom  i zato se tim zapravo nikada nismo suočili  ostala je u izvornom divljačkom stanju. Mi radije lokaliziramo zlo u pojedinim zločincima ili skupinama kriminalaca, dok peremo svoje ruke nevinošću i zanemarujemo opću sklonost zlu. Tu svetost se dugoročno ne može održati, jer zlo, kao što pokazuje iskustvo, leži u čovjeku to jest u nama. To ne znači da mi postajemo Sjena u nama već priznajemo svoj moralni deficit i pokušavamo kroz njega rasti tako što svoje misli promatramo. Budizam je zato snagom suosjećanja jačao ovaj pozitivni dio uma, kako ovaj otrovni dio uma ne bi prevladao čovjekom u teškim trenucima.

Jung je Luciferov mit smatrao „terapijskim mitom“ koji nam pomaže da radimo s onim slabim dijelovima sebe. Recimo, jedna osoba sanja siromašne kućice, a iz njih izlaze predivni lavovi kojima se sanjač divi. Dakle, san nas navodi da osoba ne primjećuje neke dijelove sebe u životu koji su ustvari predivni i snažni, te na njih treba obratiti pažnju.

Što će biti s budućnošću čovjeka? Treba znati da kada čovječanstvo dođe u  jednom polaritetu do kraja, onda se taj polaritet okreće prema drugom. Ako smo došli do jednog kraja materijalizma, čovječanstvo će pomalo početi prihvaćati duhovni polaritet a pitanje je jesmo li došli do tog kraja? No, Jung nas na kraju upozorava: ” Povijesni događaji našeg vremena oslikali su sliku onakvom kakva ona jest u čovjekovoj psihičkoj stvarnosti, u neizbrisivim bojama krvi i vatre i tako čovjeku dali objektivnu lekciju koju on nikada neće moći zaboraviti. Ako ju je zaboravio, a to je veliko pitanje onda je on danas stekao dovoljno svijesti da bi mogao pratiti bijesni ritam vraga u sebi. Nada je da će čovjek uspjeti naučiti ne trošiti kreativnost koju sada troši za ostvarivanje materijalne moći. Nažalost, svi pokušaji u tom smjeru izgledaju kao utopija bez krvi.”