[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada bismo sindrom Petra Pana trebali prikazati jednodimenzionalno, mogli bismo ga objasniti kao nezrelost da se prihvati odgovornost za svoj život, te strah da se izađe iz egocentrične nezrele faze. Prije se više pripisivao muškarcima, ali danas se pripisuje i ženama.

Prvi je ovaj sindrom registrirao Dan Kiley, te o njemu napisao knjigu.

Recimo, danas bi to mogli prikazati kroz situaciju gdje  je problem virus, a ne kolektivna bolest psihe čovjeka. Na taj način virus ima magičnu moć nad ljudima, a Freud je davno otkrio ovu sebičnu fazu razvoja u kojoj autoritet donosi nelagodu djetetu, ali pritom održava moć kroz nelagodu ili osjećaj krivnje nad djetetom. Ako odete danas van lako ćete osjetiti ovu nelagodu, ali koliko god bila nelagodna u ovoj fazi dijete ili čovječanstvo opsesivno uživa u njoj i prima je kao kaznu jer ona je bolja od neodrastanja.

To je nezrela faza u kojoj se ne preuzima odgovornost, odnosno glavni krivci su kako kaže znanost šimiš i zmija koju je je Kinez pojeo, a za teoretičare zavjere, krivi su ljudi iz sjene ili autoritet koji vlada nama. Oboje premještaju moć negdje van sebe, a kada to čovjek čini onda je u narcisoidnoj fazi gdje sebe idealizira kao dobro biće kojem strašni virus želi zlo. Prije par godina to ulogu su imali teroristi, prije par mjeseci migranti, sada koronavirus. Jasno, kada ne želimo prihvatiti odgovornost onda čovječanstvo upada u neurotičnu fazu poput ove danas.  Karantene su ustvari strah malog djeteta koji se skriva u svoju kulu kako bi ostalo zaštićeno od vanjskog neprijatelja. Magijski strah od nečeg izvanjskog mu omogućava da se odrekne svoje moći i prepusti je autoritetu. Režiser M. Night Shyamalan u filmu Zaselak jako dobro prikazuje tu situaciju u kojoj postoji misteriozni vanjski neprijatelj kojeg vođa sela izmišlja kako nitko ne bi napustio selo i vidio da postoji život izvan sela i na taj način ima vlast nas cijelim selom, te dobiva moć koju danas zovemo Nacionalni stožer i kojeg kao taticu pitamo kada oprati ruke ili gdje smijemo ići.

Ako se vratimo na Petra Pana on je ustvari  Narcis koji se “utopio” u Neverlandu. On je dijete koje leti i koje misli da ima svemoć, ali to u jednom trenutku gubi. Prebrižni roditelji koji stvaraju zaštitu, dijete ustvari ne izlažu stvarnim problemima i takvom muškarcu žena govori što da radi jer on igra igrice, skuplja dječje stvari. S jedne strane, žena može biti uspješna poslovna žena, ali negdje, postaje kao i Wendy iz priče, zaljubljena u nemoguću ljubav, gdje ne vidi da postaje rob svoje zaljubljenosti u sebe koju nije riješila i tako bira neodraslog muškarca. Globalno nas karakterizira žudnja za slobodom i užicima, te strah od okova i vezivanja. Svijet je postao Petar Pan, nedoraslo infatnilno mjesto prepuno igrica, površne zabave, bez obveza, a ono najtužnije i bez imalo mogućnosti da razaznaje stvarnost i vidi farse koje su mu pred očima.

Muškarac Petar Pan  je uplašeni dječko koji skače iz veze u vezu, boji se duge veze. Njegov tip djevojke je Wendy. Ljubavna veza između Petra Pana i Wendy je nemoguća, a Zvončica je ta koja uzaludno nastavlja slijediti Petra Pana. Svi troje igraju poznatu igru zaljubljivanja, a njome vlada nemogućnost uspostavljanja prave veze. Zaljubljivanje je samo forma, a održvanje stanja nemogućnosti kao zamjena za stvarne odnose postaje neurotična stvarnost. Wendy su žene koje se prema partneru ponašaju suviše zaštitnički i majčinski. Ona ne može ostvariti stabilnu vezu s Petrom Panom ili nedoraslim muškarcem. Njoj nema tko reći da ona ustvari ne traži vezu. Petar Pan u ženi traži majku koja će ga obožavati. Zvončica ne može biti s Petrom Panom, jer je slična njemu, on je njena igračka s kojom će se poigrati i krenuti dalje u traženje nekog zanimljivijeg.

U jyotishu postoje kombinacije koje govore o arhetipskim – mitoloÅ¡kim sindromima pogotovo kada govorimo o sindromu Petra Pana. Možete imati odličnu kartu za odnose, ali ako nosite ovaj sindrom, možda ćete se vječito zaljubljivati ukoliko ne otkrijete vlastitu samoobanu.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]