U grčkoj mitologiji je Eros personifikacija ljubavi, kozmogonička sila prirode; psihološka funkcija odnosa. Žensku svijest ne karakterizira Erosova želja za povezivanjem, nego diskriminacija i spoznaja koja je povezana s Logosom(racio). Eros je u muškaraca obično manje razvijen od Logosa. S druge strane, Eros je izraz muškarčeve prave prirode, dok je njihov Logos često izvor nesreće. 

Eros, s jedne strane, pripada čovjekovoj iskonskoj životinjskoj prirodi koja će trajati sve dok čovjek ima životinjsko tijelo. S druge strane, Eros je povezan s najvišim oblicima duha, ali Eros uspijeva u duhovnosti samo kad su duh i instinkt u pravom skladu. 

Tamo gdje vlada ljubav, nema volje za moći i gdje je volja za moći najvažnija, tamo nedostaje ljubavi. Jedno je samo Sjena drugoga. Čovjek koji zauzima Erosovo stajalište nalazi svoju kompenzacijsku suprotnost u volji za moći, a čovjek koji stavlja akcenat na moć je Eros.

Eros je daimon

Eros je daimon ili područje zaljubljenosti, a predstavlja šire područje do kojeg racionalno razumijevanje ne može prodrijeti. Zato znanost bježi iz tog područja i proglašava ga mračnim. U klasičnim vremenima su se takve stvari začudom, dobro shvaćale. Eros se smatrao bogom čije božanstvo nadilazi naše ljudske granice i kojega nitko ne može shvatiti. Eros je daimon, čiji se raspon djelovanja proteže od beskrajnog prostora na nebu do mračnih ponora pakla. Mi ustvari mucamo pred zadatkom pronalaženja jezika koji bi na odgovarajući način izrazio nesagledive paradokse ljubavi.

Eros i otajstvo ljubavi

Eros je kosmogonos, stvoritelj i otac-majka svega što predstavlja višu svijest. Ja ponekad osjećam da Pavlove riječi:”Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! (1 Kor 13,1-2)”. Bez obzira na spoznaju interpretacije rečenice “Bog je ljubav”, riječi potvrđuju complexio oppositorum (jedinstvo suprotnosti) o Bogu. U mojem medicinskom iskustvu, kao i u svom životu, suočen sam s otajstvom ljubavi, a to znači da nikada nisam u stanju objasniti što je to. Poput Joba, morao sam staviti ruku na usta:  “Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.” (Job, 21,5,)

Cjelina se sastoji od suprotnosti

Ono je najveće i najmanje, najdalje a najbliže, najviše i najniže, a ne možemo raspravljati o jednoj strani bez da ujedno ne raspravljamo o drugoj strani.

Za jezik je ovo paradoks. Što god se može reći o cjelini, nema riječi koje bi izrazile cjelinu. Govoriti o parcijalnim aspektima cjeline je uvijek previše ili premalo rečeno. Ljubav “nosi sve” i “trpi sve” (1 Kor. 13,7). Ove riječi kažu sve što se može reći; ništa ne može biti dodano na njih. Jer mi smo u najdubljem smislu žrtve i instrumenti kozmogonijske “ljubavi”.

 

C.G. Jung

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

katalog-samozavaravanja-cover1cm1korice-nikola31zuvela_korice_201300jedan-mus-nikola-500pxcover15-12-2016-o-ljubavi-page-001-2