U grčkoj mitologiji Eros je personifikacija ljubavi, kozmogonijske sile prirode; psihološka funkcija odnosa. Žensku svijest ne karakterizira Erosova želja za povezivanjem, već diskriminacija i spoznaja koja je povezana s Logosom (racio). Eros je kod muškaraca obično slabije razvijen od Logosa. S druge strane, Eros je izraz ljudske prave prirode, dok je njihov Logos često izvor nesreće.
Eros, s jedne strane, pripada čovjekovoj iskonskoj životinjskoj prirodi, koja će trajati sve dok čovjek ima životinjsko tijelo, s druge strane, Eros se povezuje s najvišim oblicima duha, ali Eros uspijeva u duhovnosti samo kada su duh i instinkt u pravom skladu.
Tamo gdje vlada ljubav nema volje za moć, a tamo gdje je volja za moć tu nedostaje ljubavi. Jedno je samo sjena drugoga. Čovjek koji zauzima poziciju Erosa nalazi svoju kompenzatornu suprotnost u volji za moć, a čovjek koji ističe moć je Eros.
Eros je daimon
Eros je daimon ili područje zaljubljenosti i predstavlja jedno šire područje u koje racionalno razumijevanje ne može prodrijeti. Zato znanost bježi od tog područja i proglašava ga mračnim. U klasično doba, začudo, takve su stvari bile dobro shvaćene. Eros se smatrao bogom čija božanstvenost nadilazi naše ljudske granice i koju nitko ne može razumjeti. Eros je daimon čiji se raspon djelovanja proteže od beskrajnog svemira na nebu do mračnih ponora pakla. Mi zapravo mucamo pred zadatkom da pronađemo jezik koji bi adekvatno izrazio nedokučive paradokse ljubavi.
Eros i misterij ljubavi
Eros je kozmogon, kreator i otac-majka svega što predstavlja višu svijest. Ponekad osjećam da Pavlove riječi: “Kad bih govorio sve jezike ljudske i one anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal koji zveči. Kad bih imao dar proroštva i znao sve otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da premještam planine, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! (1 Kor 13,1-2)”. Bez obzira na razumijevanje tumačenja rečenice „Bog je ljubav“, riječi potvrđuju complexio oppositorum (jedinstvo suprotnosti) o Bogu. U svom liječničkom iskustvu, kao i u životu, suočavam se s misterijom ljubavi, što znači da nikad ne mogu objasniti što je pna. Poput Joba, morao sam staviti ruku na usta: “Gledaj me i čudi se, stavi ruku na usta.” (Job, 21,5,)
Cjelina se sastoji od suprotnosti
Ona je najveća i najmanja, najdalja i najbliža, najviša i najniža, i ne možemo raspravljati o jednoj strani, a da ne razgovaramo i o drugoj strani.
Za jezik je to paradoks. Što god se moglo reći o cjelini, nema riječi da se cjelina izrazi. Govoriti o djelomičnim aspektima cjeline uvijek je previše ili premalo rečeno. Ljubav “sve podnosi” (1 Kor 13,7). Ove riječi govore sve što se može reći; ništa im se ne može dodati. Jer mi smo u najdubljem smislu žrtve i instrumenti kozmogonijske “ljubavi”.

C.G. Jung

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

katalog-samozavaravanja-cover1cm1zuvela_korice_2013