Postoje nesretne zaljubljenosti u kojima izgubimo najdržu osobu preranim odlaskom. Ipak, postoje oni odnosi, a tih je puno više, koji završe navodno nesretno. Danas živimo u civilizaciji koja misli da se ljubav sama od sebe događa i da sama sebe održava. Ovaj glupavi stav došao je s našom konzumerističkom kulturom. Učiš da bi stekao odlične vještine od kojih ćeš zarađivati, a onda će se dogoditi odnos. To je to! Odnos je stavljen na drugo mjesto jer se ne smije pokvariti veliki ideal o lažnom zemaljskom raju. U konačnici, indijska filozofija, kao i kvantna fizika, tvrdi da je sve iluzija ili maya, ali konkretno, idemo u školu naučiti nešto o tom životu, a tamo ne da nema rečenice nego nema niti riječi što život jest. Svi smo prošli taj osjećaj iznevjerenosti, učiš mučiš se, a onda dođeš na posao i pomisliš da se ovo moglo raditi s tri razreda osnovne škole.

Kad uđeš u odnos i tamo ti se odvrte nevjerojatne stvari koje ti nitko nije učio. Na poslu je sve drugačije od onoga što si učio, zakoni su pisani samo za male, za velike ne vrijede, pa indijska filozofija s pojmom iluzije postaje velika stvarnost, a većini je to preveliki šok pa se neprestano vraćaju po još koju vreću iluzije. Ipak, ljudi  se u tom procesu ne osvrću na pametne ljude koji o tome govore i upućuju ih da sve što se događa u životu na kraju nas vraća prije ili kasnije na upoznavanje unutrašnjosti.

Evo jednog primjera iluzorne veze. Arsen je nakon nekoliko veza u kojima su ga cure napustile tražeći nešto idealno, barem su mu tako rekle, sreo Lorenu koju je upoznao na poslu. Svidjela mu se, ali završilo je to samo kratkim poljupcem. Poslije toga se razvio platonski odnos koji je dosta dugo trajao i u kojem je bilo isto nekoliko kratkih poljubaca, ali to je bilo sve. Arsen je pronašao novu vezu, Lorena se udala, ali nakon nekoliko godina partner ju je prevario. Mogli bismo reći, Lorena je mogla odabrati Arsena, ali nije. Mogli bismo po jyotishu vidjeti da se radilo o prošloživotnom odnosu u kojem je Arsen napustio Lorenu, a sada Lorena podsvjesno osjeća otpor prema Arsenu. Možemo to sagledati i s one tužne i emotivne strane u kojoj Arsen, kao u nesretnim ljubavnim mitovima, biva ostavljen i osjeća to kao duboku ranu Kralja Ribara koju je nosio desetljećima. Arsenu intelektualna objašnjenja nisu bila dovoljna. Njegovo pitanje zašto se to dogodilo, ustvari je bio tvrdoglavi zahtjev da ostane u odnosu koji nema veze sa stvarnošću. Lorena uopće nije bila takva osoba kakvom ju je on doživljavao. Voljela je  izazove, kratka zaljubljivanja, birala je atraktivne muškarce, ona je bila arhetip Afrodite. Bez obzira na karmičke povezanosti ili njegov kompleks žene, Arsenov idealizam uvijek je bio ogoroman, zato su lekcije bile teške. To je kao kad mnogi iseljenici koji odu u drugu zemlju, odbijaju prihvatiti kulturu te zemlje i odnose se prema tim ljudima s nepovjerenjem. Tako je i s odnosima, ljudi odbijaju vidjeti nešto novo, prepustiti se novom pogledu na odnos u kojem uvažavaju sebe i bore se za odnose, ne na način da osjećaju strah već radi same ljubavi. Arsen je počeo učiti to u svojoj vezi dok Lorenu njeni prekidi nisu toliko pogađali osim što je to bio statusni brak, pa je u njemu ostajala, ali samo formalno.

Ipak, naša želja za višim je prirodna jer u nama počiva i ono neograničeno i svaki čovjek to osjeća, a budalasta znanost mora jednom priznati da sve ideje koje stvaramo u ovom svijetu dolaze od nevidljivih ideja. Nema te znanosti koja bi mogla pronaći taj centar i napraviti biće iz tog nevidljivog centra. Mi smo bića koja umiremo uvijek s nekom neostvarenom želju i ponovno je tražimo u sljedećem partneru. To su naše slabosti, a iz njih možemo puno toga naučiti o sebi, točnije, ljubavi. O ljubavi se ne uči na lijepim primjerima već na vlastitim zabludama.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut