Bio je to jedan od onih dana kada vam se ne diše, kada ste na dnu i kada  sva tolerancija prema drugima nestane. Sustav, odnos, posao uzeli su vam esenciju, osjećate da ste okruženi orlovima koji vladaju u kaljuži taštine. Upravo taj doživljaj jest za Junga i Fromma,  inicijacija nesvjesnog koja vas vodi prema individualnosti. Ali to plesanje po rubu ljudi izbjegavaju jer ono traži da se predaju, a ego živi u lažnim odnosima i mitološkim pričama o zaljubljenosti kako bi sebe uvjerio u nemogućnost voljenja.

Budimo realni, kome se pleše po rubu, znamo da je na rubu hladnoća, znaš da si sam. Kako je rekao Aristotel, to mogu samo zvijeri i bogovi. Kada plešete po hladnoći lako se preplašite,  a za božanske transformacije od čovjeka se traži kompletnost, ali na rubu svaki čovjek uočava svoju nekompetentnost, teško prihvaća individualnost.
Ono životinjsko u nama, ustvari je pozitivno. Naime, životinje brinu o svojim mladima, dijele hranu, pomažu, nisu sebične  i zlobne kao ljudi. Kako to boli današnjeg čovjeka kada vidi da je niži od životinja i da one imaju veće vrijednosti i osjećaje za bližnje. Zato je Isus govorio o stadu i pastirima, točnije, ova prispodoba govori o stanju svijesti ljudi i na kojoj razini žive. To je stanje koje je spasonosno za mnoge duše koje nisu spremne na individualnost.
Kada su Jung i Fromm zagrebali u religijske- psihološke istine, otkrili su da je psihološko postojalo puno prije psihoterapije, skriveno u mitologiji, a najviše ga otkrivamo u Patanđalijevoj yogi.
Ono čemu se treba čuditi nije korupcija i ratovanje ljudi, već vjerovanje u kojem ljudi misle da su jedno drugom bliski. Kakva je to blasfemija? Kako možeš biti blizak i voljeti, a ne znaš tko si? Ljude razdvaja beskrajan ponor i stvaranje mosta između ljudi je doista nešto što tek treba otkriti. Kako kaže Jung da životinjsko ustvari ljude spaja u bliskost. Naime, to je jedina poznata intimnost koju kao ljudska rasa poznajemo. Recimo, danas smo preplavljeni seksualnošću, a intimnost u seksualnosti ne može postojati jer partneri jedno drugom puno toga prešućuju i nemaju razvijenu gore spomenutu individualnost. Kada je nemaš, ne možeš se prepustiti intimno. Biće kolektiva svoj ego vidi kao dio društva, a onda i seksualnost doživljava onako kako je doživljava okolina. Pojedinac sebe doživljava samo kroz društvo, bez individualnosti. On ne može vidjeti ništa drugačije od onog što društvo smatra da je istinito. Ono što pojedinac zove spoznaja jest samo ono što razumije i prihvaća racio, drugo on ne može vidjeti.

Recimo, prošle godine je u svijetu ubijena 331 transrodna osoba, o silovanjima i ubijanju žena nećemo brojke ni spominjati. Što je to nego poremećena seksualnost u ljudi? Seksualnost stada ili onog životinjskog u nama je takvo da ono želi osjetiti bliskost kao kada psi spavaju jedan pored drugog. To izgleda ovako: zaspete pored partnera, malo se poljubite, vodite konvencionalne teme razgovora i imate površnu seksualnost koja je više ritualna s jakim osjećajem za obitelj ili, kako kaže Jung ono životinjsko. Oni koji su to pokušali promijeniti, okrenuli su se mnoštvu veza misleći da će pronaći Sveti gral, a pronašli su narcizam. Ne možeš nešto tražiti, dok si sam sebi bitan.

Ono što mi zovemo zlo svaka duša u samorazvoju mora proći u sebi. Zlo čisti ono lažno i ukazuje da prihvatimo upravo ono čega se najviše sramimo.

Ljubavnici osjećaju strah od ostavljanja. To je strah da ih neće prihvatiti partner onakvima kakvi jesu, da će vidjeti ono čega se najviše srame o sebi. Od samog početka odnosa započinje sakrivanje. Ljubavnici jedno drugo mjere po vrijednostima društva, a ono što nije vrijednost potiskuje se kao sram. Kakva će onda biti njihova seksualnost? Ona ne može stvoriti intimnost i jasno je zašto se seksualnost nakon nekog vremena pretvara u devijaciju kod mnogih parova. Da bi se odmakao od starih odnosa, Zapad je uveo pojam slobode, za sve one koji  su ustvari površni i ne mogu doživjeti sebe i svog partnera. Istraživanja 42 000 parova iz cijelog svijeta pokazala su da su Zapadnjaci koji se najviše zaljubljuju najmanje zadovoljni odnosima. To je Zapadnjačka sloboda o kojoj ne smijete na glas govoriti jer je narcisoidnost pravilo života, točnije, ono što mi danas zovemo sloboda ustvari je narcisoidnost.

Alkemija je znala da nema odnosa ako ne spojimo muško i žensko u sebi. Kršćanstvo je pokušalo zatomiti seksualnost i znamo kako je to završilo. Na jedan drugačiji način. Budizam je kroz povijest, kao i kršćanstvo isto imao seksualnih delikata, a hinduizam je pokazao svoju sliku kroz mnoge napade na žene u Indiji. Ne možemo negirati probleme kao da ne postoje, potrebno je upoznati psihu.

Ljudi traže greške u ljudima, a ne pitaju se kakva je naša priroda zašto je ona takva i kako doista postići bliskost, a da se ne vratimo u spomenuto životinjsko. Potrebno je shvatiti skrivene dijelove nas samih i pokušati ih integrirati. Ako jedan od partnera ne razumije proces onda sigurno taj rast ne može stvoriti ljubav.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut