Jung je smatrao da problem modernog čovjeka dolazi zbog opadanja utjecaja tradicionalne religije, te zbog razvoja nauke koja ga je onesposobila za shvaćanje svog duševnog porijekla. Odbacivanje religije i duhovnosti imalo je brojne učinke, čovjek današnjice je svoj smisao prebacio na egzistencijalni problem u kojem ne razumije da je egzistencijalni problem ustvari problem smisla.

“Koliko se potpuno drukčiji svijet činio srednjovjekovnom čovjeku! Za njega je zemlja bila vječno čvrsta i nalazila se u središtu svemira … Ljudi su svi bili djeca Božja pod ljubavnom brigom Svevišnjega, koji ih je pripremio za vječni blagoslov; i svi su točno znali što bi trebali raditi i kako se trebaju ponašati kako bi iz korumpiranoga svijeta izrasli u neraspadljivo i radosno postojanje. Takav nam se život više ne čini stvarnim, čak ni u snovima.” rekao je Carl G. Jung 

Moderno društvo uvelike se promjenilo industrijalizacijom koja je čovjeka odovojila od zemlje, odvela u gradove i pojačala je nesigurnost.

“Ovaj novi oblik postojanja … stvorio je osobu koja je bila nestabilna, nesigurna i sugestivna.” Carl G.Jung

Što je veća količina ljudi na okupu, stvara se masa, gubi se individualnost, a bit čovjeka je razvoj individualnosti. Što je veća gužva, pojedinci se poništavaju. Umjesto Boga, čovjek je stvorio novo vjerovanje u državu koja je postala apsolutna. Mislite li da nije tako? Suvremena filozofija smatra da svaki sukob s drugom državom donosi obvezu svakog pojedinca da se stavi na raspolaganje državi. Iako se radi o sukobu države, a ne pojedinca, on je ustvari samo statistika. S druge strane, svaki potrošeni novac je kontroliran iako ste ga zaradili radom, u trošenju država prati što ćete s njime učiniti jer davanje novaca, recimo, prijatelju bez plaćanja poreza je prekršaj, a to je ulazak u vašu privatnost. Također, država određuje što ćete učiti i kakvo će vam biti obrazovanje, što se smije, a što ne smije. Funkcija Boga je nestala, ona je pretvorena u nešto monstruoznije, a to je država gdje je unutarnji Bog postao vanjski.

Ali zašto je ovo tabu tema? Kako i prije niste smjeli polemizirati o vjeri, tako danas ne možete polemizirati o vašoj želji da se oslobodite spomenutog jarma države.

U 19. i 20. stoljeću, političari i vođe raznih industrija, bili su očarani  plodovima koje je znanstveno istraživanje stvaralo u industriji i medicini. Pojavilo se novo znanstveno vjerovanje kao religiozni pokret. Oni su vjerovali da bi metodama znanosti mogli promjeniti društvo.

Da bi se to dogodilo, jedinstvenost pojedinca se mora zanemariti u korist statističkih prosjeka i redizajna društva. Tada nastaju elite koje na ljude gledaju kao na broj.

Jung je to ovako formulirao:

“Pod utjecajem znanstvenih pretpostavki, ne samo psiha, već pojedinačni čovjek i svi pojedinačni događaji trpe izravnavanje i proces zamagljivanja. Takva slika stvarnosti se pretvara u konceptualnu stvarnost. Ne bismo trebali podcjenjivati ​​psihološki učinak statističke slike svijeta: ona odbacuje pojedinca u korist anonimnih jedinica koje se gomilaju u masovne formacije … Kao društvena jedinica čovjek je izgubio svoju individualnost i postao puki apstraktni broj u birou statistike. On može igrati samo ulogu zamjenjive jedinice od neograničene važnosti.

Ovaj stav države  i industrije formirao je čovjeka koji se danas smatra beznačajnim i nemoćnim. Ovakav način razmišljanja može biti vrlo štetan jer je Jung otkrio da takav stav šteti psihološkom zdravlju.

Što se ustvari događa u nama? Samoregulirajući mehanizam psihe ili u jyotishu Saturn u određenom razdoblju prema natalnoj karti će stvoriti nesvjesnu nadoknadu u pokušaju ispravljanjanja neispravnog. U osobi se to može manifestirati u obliku snažne gladi za moći.

Osjećaj slabosti pojedinca, doista nepostojanje, nadoknađuje se erupcijom do tada nepoznatih želja za moći. To je pobuna nemoćnih, nezasitna pohlepa “neimaštine“. Carl Jung,

Danas ljudi nedostak duhovnosti kompenziraju požudom za moći, a ta kompenzacija se može pokazati izuzetno opasnom .

Ako takav kompenzatorni potez nesvijesti nije integriran u svijest kod pojedinca, to dovodi do neuroze ili čak do psihoze.” Carl Jung

Ako kompenzatorna želja za moć nije integrirana u svijest, Jung je upozorio da će neko postati opsjednut nesvjesnim impulsima moći što dovodi do psihoze.

Ako je pojedinac, preplavljen osjećajem vlastite krivice i nemoći, treba shvatiti da je njegov život izgubio smisao … tada je na putu ka državnom ropstvu i bez da je znao ili želio, postao je njegov obraćenik.” Carl Jung

Kad se ovaj psihološki proces dogodi masovno, društvo postaje izrazito ranjivo na porast državne tiranije.

Umjesto konkretnog pojedinca, imate nazive organizacija, apstraktnu ideju države kao načela političke stvarnosti. Moralna odgovornost pojedinca neminovno se zamjenjuje politikom države . Umjesto moralne i mentalne diferencijacije pojedinca, javni postulat vam je nametnut sa dobrobiti i podizanju životnog standarda. Cilj i smisao života pojedinca više nije u individualnom razvoju, već u politici države koja se na pojedinca usmjerava izvana … Pojedinac je sve više lišen moralne odluke o tome kako bi treba živjeti svoj vlastiti život, a umjesto njega vlada odlučuje kako da se hrani, oblači i odgaja ga kao društvenu cjelinu. Pojedinac se zabavlja u skladu sa standardima koji određuje zadovoljstvo mase.” Carl Jung

 Porast državne tiranije ustvari je   duhovni problem koji pogađa suvremeni svijet.

Jung je izrazio nadu da su mnogi ljudi na Zapadu sposobni postići napredak i vidio je taj potencijal u porastu zanimanja za  psihologiju u 20. stoljeću i u povećanoj želji mnogih da istraže dubine svoje psihe u potrazi za samospoznajom.

Prema Jungovom mišljenju, moderni pojedinac, za kojeg su svi bogovi mrtvi, mora potražiti te sile u sebi kao odgovor na duhovne probleme koji ga muče. Pronalazeći odgovore, mislio je, da ne samo da ćemo izliječiti duhovnu bolest koja nas osobno pogađa, nego će pridonijeti obnovi svijeta koji je zalutao u tami državne dominacije:

Mala skrivena su vrata koja vode prema unutra, a ulaz je mnogima zabranjen bezbrojnim predrasudama, pogrešnim pretpostavkama i strahovima. Uvijek se želi čuti i očekivati veliko političko i ekonomsko riješenje, a takva rješenja su svaki narod srušile u jad. Stoga zvuči groteskno kad bilo tko govori o skrivenim vratima, snovima i svijetu unutar nas samih. Kakve veze idealizam o snovima ima s gigantskim ekonomskim programima, s takozvanim problemima stvarnosti?

 Ako stvari u svijetu pođu po zlu, to je zato što s pojedincem nešto nije u redu, jer sa mnom nešto nije u redu. Stoga, ako sam razuman, prvo ću si postaviti to pitanje. Za to mi je potrebno – jer mi vanjska vlast više ništa ne znači – znanje o nutrini temelja moga bića, kako bih se mogao utemeljiti na vječnim činjenicama ljudske psihe. “Carl Jung

uredio: Nikola Žuvela