Mnogi koji se ne ostvare na materijalnom egu, pokušavaju se ostvariti u duhovnom egu, pokušavajući na bilo koji način spasiti preživljavanje ega. Ego uvijek pokušava stvoriti svoje preživljavanje. Na taj način ego misli kada slijedi moralna pravila u religioznosti potiskujući nagone umjesto da ih razumije i misli kako  je duhovniji od drugih, dok s druge strane, kritizira ostale ljude jer ono što je potisnuto, traži neku naknadu koja se nalazi u osjećaju superiornosti nad drugima.

 To zovemo poistovjećivanje s mana-osobnošću, čarobnjačkom arhetipskom neafirmiranom strukturom Jastva koja se javlja često kod naivnih početaka traženja duhovnosti. Dakle, kada bi to objasnili laički, to je kao da u sebi imamo sliku nekog kralja, moćnika s kojim se poistovjećujemo.  Na taj način iz njega izvlačimo lažnu moć i dobivamo nakratko ‘moćnu’ poziciju, ali ona je isto kao i svako poistovjećivanje s nečim (transfer), brzo se ispuše jer nije stvarna pošto nismo ostvarili unutarnji integritet. Stoga, ovo poistovjećivanje je želja za moći bez sadržaja. U materijalnom aspektu, mana osobnost se najbolje manifestira kod političara koji dobiju nagli rast ega, zbog pozicije pomisle da su božanstva, a onda dožive neki krah. Ovo se često događa kod diktatora, ili modernih političara poput Trumpa, dok se u slabijim demokracijama to manifestira u sobama poput Orbana, Erdogana i ostalih.

Većina ljudi ne prihvaća sebe iznutra, te pokušava na svakakve načine zadobiti lažnu moć i identitet služeći se manipulacijama koje redovno dovode do ekonomskih katastrofa kako pojedinaca tako i naroda. Biti netko drugi, a ne ono što jesam, vječiti je bijeg čovjeka. Tako se i u duhovnosti često želi pobjeći od svoje prirode jer je ona teška kao olovo. Zato i duhovnost pati od mnogih lažnih duhovnjaka koji se vrte oko dobroćinstava ili poštivanju strogih pravila.

U mnogim duhovnim pokretima i religijama se govori o ljubavi, ali se istodobno optužuju pripadnici drugih religija, kao i učenja i svatko svoje učenje proglašava najboljim i najčišćim. To je potrebno čovjeku kako bi pobjegao od olova ili simbolički Saturna, Sjene, svoje prirode koja mu je komplicirana i čovjek ne može vidjeti da u sebi nosi i svoje zlo, a ne samo političari, šef, partner i ostali transferi.

Svi imamo Jastvo ili Boga u sebi koje nije otac ili mana. Čovjek ne može zdravo voljeti jer automatski božanstvo stavlja iznad sebe i jedan dio svoje prirode smatra nesavršenim i stranim. U religijskim učenjima, primjerice, Isus ili Budha prije svojih prosvjetljenja susreću se s tom tamnom stranom koju su svih godina prakse potiskivali i stavljali ispod sebe. Potisnuti sadržaj se pretvara u lik jedino prihvatljive osobe đavla jer postignuta čistoća ne može vidjeti da je izrasla iz prljavosti. Potisnuti tamni sadržaj jest spremnost duhovnog tragatelja da ga prihvati kao dio sebe i tek tada može izrasti u stvarnu osobu.

Jasno, religija mora čovjeku to objasniti kroz dječje priče i bajkovite personifikacije vraga. Naivni čovjek se ponaša kao dijete koje ne želi prihvatiti činjenice života, pa su mnoge duhovnosti djetinjaste, a premalo je zrelosti i činjenica. Stoga, se mnogi razočaraju jer žive bajkovitu duhovnost odnosno idealizam i normalno je da izostanu rezultati jer nema poklapanja stvarnosti u kojoj bi se vidjela stvarna osoba. Većina ljudi ne može biti stvarna pa su to samo ljudi bez identiteta koji nemaju svoje mišljenje, odnosno ako razgovorate s ljudima to su samo skup opće prihvaćeni mišljenja bez identiteta. Pravo prihvaćanje Jastva donosi zrelost, a to je prihvaćanje sebe i svijeta koji donosi pravi identitet a onda i sposobnost voljenja.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut