Premisa današnjeg života jest da velika većina ljudi ostaju djeca i nikada ne odrastu. Popularni naziv tog stanja je narcističko društvo. Čovjekom tada vlada arhetip djeteta koje je oholo, koje se izvana bori za ekologiju, pravdu, ali je djetetu paravan za nesuočavanje sa stvarnim svijetom. Obično u odnosu takva djeca slijede jednog roditelja i onda se kroz obrazac tog roditelja osvećuju perfidno partneru. Takvo dijete upravo traži slabe točke, dok s druge strane obično stoji partner autoritet koji izigrava roditelja u sjeni ili osobu koja se ne može prepustiti, pa je osjećaj moći jako bitan. Takve osobe mogu biti dobre u svom poslu, a kroz novac nametati moć partneru djetetu koji se osjeća bespomoćan. Takvo dijete zna gdje je partner slab, a to je novac i na taj način minira partnera u tom dijelu, a kakvo će biti “miniranje” ovisi od slučaja do slučaja. Ovo je samo jedan mali primjer nedonošenja odluka. Na kolektivnoj razini tu gledamo cijelo čovječanstvo koje svog roditelja ima u obliku države i nacionalnosti. Tu je i fantomski otac koji kao treba donijeti red i zaštitu, a donosi samo veće oporezivanje i kontrolu pokazujući djetetu – čovječanstvu koliko je ogromna opasnost ne donositi odluke.

Partner dijete izbjegava donositi odluke, ono glumi slobodu, pokušava putovati, ali obično su putovanja uz pomoć nekog pomagača, roditelja ili nekog partnera. Takvo dijete priča o ekologiji, ali ne želi zaorati zemlju i pokušati  saditi, ako to i učini, to će biti najviše mjesec ili dva. Zna ono dobro da se sve što donosi ljubav bazira na odlukama. Želite li ekološki posaditi povrće, morate odrezati drvo odnosno živo biće da bi povrće moglo uopće dobiti svijetlo.

Dakle, prinuđeni smo činiti loša djela u dobre svrhe. Najbolji primjer arhetipa djeteta je istinita priča mladića koji je otišao živjeti na Aljasku gdje je i umro jer nije bio spreman živjeti u divljini. Jeo je biljke, od kojih je imao puno puta mučnine, a onda je morao ubijati životinje da bi preživio. Ni to nije bilo dovoljno, na kraju je umro od gladi. Sreo sam nekoliko ljudi koji su pokušali živjeti u šumi i rekli su mi da se jako teško prehraniti unatoč dobrom poznavanju biljaka. Takav život zahtjeva ogormnu snagu, točnije, čitav dan vam se vrti oko toga što ćete pojesti.

Ovi primjeri su banalani, ali bit se suočiti s pitanjem smisla koje nam se neprestano nameće u psihi na način da se svakodnevno moramo suočavati  s odlukama, a što dijete na sve načine izbjegava jer mora ući u viđenje toga da donosi i krive odluke s kojima se ne želi nositi. Kako kažu Herman Hesse ili Heraklit: Moramo ući u rijeku, a naš ulazak remeti i stvara mulj.

Ne možemo živjeti nevino već živimo Adamino i Evino drvo dobra i zla i svaki dan radimo dobre i loše stvari iz dobre namjere. Dijete to ne želi, ono želi vidjeti problem i negdje drugdje traži tog krivca roditelja koji onda postaje i partner. Svaka veza ako želi ići naprijed, mora se suočiti s ogledalom gdje u partneru vidimo ono što nas ustvari najviše plaši.

Nikola Žuvela

jyotish sajvetnik i terapetut