Baviti se sobom je najvažnije pitanje jer u trenutku smrti sve ego projekcije koje nismo osvijestili postaju iluzorna demonska božanstva od kojih bježimo i tako padamo sve dublje odnosno u novu reinkarnaciju. Odabiremo roditelje u međuprostoru i ponovno ulazimo u novi život. Dakle, ako se ne bavimo svojim iskrivljenim projekcijama, one u trenutku smrti postaju dijelovi kreatura koje ne vidimo kao dio sebe, te strahom od sebe samih ponovno ulazimo u nova iskušenja u drugom životu. Ako sada imate problema s odnosima, to je projekcija koja postaje utvara u trenutku smrti. Sve neosvještene emocije postaju strani sadržaj kojeg vidimo kao nešto zastrašujuće.

Tibetanska knjiga mrtvih govori upravo o tri aspekta projekcija ili razina zavaravanja. Jung ove razine zove trima razinama kolektivnog nesvjesnog. Ona zadnja zbog koje se vraćamo u tijelo su seksualne fantazije, a one su za većinu ljudi neodoljive jer ih u ovom životu nismo realizirali kroz odnose. Stoga seksualne fantazije u trenutku smrti postaju opsesija jer u ovom životu mi seksualnost doživljavamo tako jako jer ne možemo iskomunicirati i realizirati svoje emocije i htijenja, nismo se sposobni suočiti sa složenim emocijama u odnosima i bježimo u strasna povrijeđivanja, odnosno većina strasnih veza prepune su emocionalnog povrijeđivanja.

Kada promatramo partnera, lakše nam je promatrati seksualni aspekt veze jer želimo zaboraviti osobnost. Ne želimo poznavati partnera, želimo se seksualnošću vratiti u maternicu, u izgubljeno djetinjstvo sigurnosti. Naime, želimo se vratiti u taj prvi seksualni odnos roditelja jer upoznavanje onog Drugog za nas je trauma razlikovanja s kojom se ne želimo suočiti, pa nije teško zaključiti zbog čega istočna psihologija govori da se ne radi toliko o reinkarnaciji već o neodrastanju i nemogućnošću stvaranja individue koja je sposobna osjećati i razlikovati. Iako uvijek želimo sve prebaciti na karmu, ovo je pravi uzrok ponovnog rađanja.

U trenutku smrti sve te ego fantazije doživljavamo kao strano tijelo, ne uspijevamo prepoznati dio sebe samog i taj dio vidimo kao utvaru. Tibetanska knjiga govori da upravo spomenute projekcije imaju moć da se pretvaraju u iluzorne utvare jer sve to su stvari kojih se bojimo u ovom životu. U psihoterpiji to zovemo kompleksi koji se manifestiraju kao da vladaju našim život. Problem je samo formulacija, a nama na Zapadu je lakše reći kompleks, a o vama ovisi kako ćete zvati svoje neosviještene dijelove osobnosti.

Bojimo se vjerovati partneru i zato ga pokušavamo posjedovati, želimo novac jer se osjećamo emocionalno prazni, osjećamo se nesigurni, pa su nam potrebni ustroji poput sustava i religije jer se bojimo misliti slobodno. Sve to onda u trenutku smrti poprima realnu formu jer više nema materije koja bi te projekcije držala na distanci. Primjerice, nekog mrzimo i obično to projiciramo u drugu osobu i kažemo da je to tako jer ta osoba radi to i to, ali ustvari to je dio naše projekcije koja se u trenutku smrti pretvara u entitet. Jung je te projekcije zvao arhetipovi, a jyotish planete.

Budite svjesni da je ono što mislite iskrivljeno i da je potrebno ponovno emocije sagledati iz drugačijeg kuta s razumijevanjem svakodnevno. Kroz cijeli život promatramo emocionalne forme s kojima se borimo kao s vlastitim demonima. Vaš partner i sve što mu prigovarate ustvari je vaš problem, kao i problem koji imate s poslom ili s djetetom. Problem ne nestaje smrću, on se prenosi sve dok se ne osvijesti.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut