Zaljubljenost i strast međusobno su isprepleteni krhkošću jer se raspadaju očekivanja, a pogotovo kroz svađe gdje se javljaju strah i ljutnja. To su prve emocije u počecima naše povijesti jer smo neprestano živjeli na rubu egzistencije i jače se povezujemo s tim emocijama, pa nije čudo  kada se posvađate s partnerom da osjećate ljutnju, a onda strah da će vas ostaviti. U tom trenutku partneri doživljavaju povezivanje sa svojim iskonskim strahovima, a strast se javlja kao mješavina tih emocija gdje želimo osjetiti strast i zadržati partnera i obratno.  Mi strast shvaćamo kako je Henry Miller rekao: “Seks je jedan od devet razloga zašto bismo se trebali reinkarnirati. Ostalih osam nisu važni.” Ipak, ovu dublju komponentu u kojoj strah i ljutnju povezujemo sa strašću, u kojoj osjećamo dominaciju nad partnerom, malo tko primjećuje i ne promatramo to kao povezivanje s onim tjelesnim dijelom u kojem doživljavamo sebe kao mnoštvo, a ne kao jedinku.

Mnoge zaljubljenosti imaju ovaj obrazac  ponašanja, vraćanje na mnoštvo u kojem ističem sebe i tražim samo sirovu pažnju drugih. Tu se javlja fenomen povrede ili dominacije nad partnerom. Povredom partnera kažnjavamo jer on nije idealna slika, on nije ono što smo mislili, ali odvajanje od partnera budi strah jer on je prije par dana ili mjeseci bio ta slika koju ne želimo izgubiti. Mješavina takvih emocija koje se neprestano ponavljaju u odnosima, ustvari su koktel najopojnijih droga sastavljen od straha, ljubomore, ljutnje i mržnje, ali malo tko vidi da se time povezuje s primitivnim egzistencijalnim navikama koje nas onda čine velikima osjećajući se tek tada živima. Na taj način ujedno ubijamo voljenu osobu koja je isto tako opijena tom opojnom drogom.

Obično na većini savjetovanja osjetim čežnju ili potragu ljudi za  tim koktelom, kako ga učiniti manje bolnim i da što duže traje. Ipak, to je stari dio naše osobnosti koja je sama sebi smisao i isključuje drugu osobu, a da bismo bili u odnosu, potrebno je razviti razgovor. Jorge Luis Borges kaže: “Razmjena mišljenja je neophodan uvjet za svaku ljubav, svako prijateljstvo i svaki pravi dijalog.”

Da bismo osvijestili ljubav, potrebno je shvatiti da smo kroz opojni koktel pokušali živjeti u raju koji ima roditelje i u kojem smo dijete koje odbija živjeti, a kako još kaže Borges: “Ja, možda nikada nisam bio do kraja sretan, ali poznato je da zla kob zahtijeva izgubljene rajeve.”

Pravo pitanje svake nesretne ljubavi je zašto smo izbjegavali voljeti osobu, zašto smo voljeli sve ono što čini raj zaljubljenosti,  a najmanje smo htjeli upoznati tminu partnera.  Kako kaže Voltaire: “Sve strasti sa starošću se gase, ali samoljublje nikada.”

Tko bi otkrio da nesretnu ljubav pokreće samoljublje, bio bi doista velik u svojoj spoznaji sebe. To ne znači da ne treba voljeti. Strast i nesretne ljubavi su put, a oni koji su na pragu ljubavi znaju da su upravo bol i rastanci stvorili nešto novo. U svoj hladnoći rastanka ili sumpora Saturna koji nas je trovao svojom jezom odrastanja, preživjeli koji su otresli prašinu gorenja strasti i spomenutog hlađenja, uvidjeli su novog čovjeka.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut