Animus u žene se javlja kao glas koji ženu tiranizira i govori joj da ništa ne valja. Žene često sanjaju o pokušaju bijega iz logora ili zatvora. Silovatelji, ubojice i provalnici također su uobičajeni simboli. To je muški princip koji je okrenut da napada ženski identitet. Često ovaj aspekt Animusa u vanjskom svijetu vidimo kao nasilnika, a u unutrašnjem svijetu ova nasilna slika štiti ženu da se ne preda intimnosti. Jak dojam nasilja ženu odovodi prema formi nasilja kako se ne bi susrela sa sadržajem kojeg se boji jer bi ju to stavilo u ulogu u kojoj onda odgovorno daje ljubav i odgovorna je za svoje odluke dok je trpljenjem nasilja omogućena žrtva, lišena bilo kakve odluke.

Ovaj aspekt nasilja Animusa poznat nam je iz dnevnih novina i s ovom slikom se jako manipulira odnosno, kako je rekao Slavoj Žižek, filozof: Ako želimo promotriti nasilje iza osjećaja i sažaljenja s distancom, moramo otkriti njegove prave uzroke. Točnije, rat i nasilje ustvari su čovjekov bijeg u kojem se zaštićuje od istine. Rat je bolja opcija nego sagledati što je stvarnost.

Viši aspekt Animusa je Mudrac, čovjek koji sve zna. Njegov je zadatak informiranje, podučavanje i davanje znanja. U svojim pozitivnim oblicima ovo je dobar arhetip i njegovo obraćanje u snovima je jako pozitivno. Mudrac nije intelektualac, njegova misao je originalna, a ne površna racionalizacija poput rečenica u kojima govorimo da ljubav ne postoji, te da je ona samo mit. Međutim, ako se žena poistovjeti s arhetipom mudraca, može postati opsesvina jer u nju može uči duh-otac ili autoritet koji se obično prema kćeri tako da joj sve određuje. Taj arhetip može ženu odvući  prema traženju dostignuća u muškoj duhovnosti ili  može služiti nekom guru ili duhovnoj organizaciji.

Poistovjećivanje s bilo kojim aspektom Animusa u ženi, bili negativni ili pozitivni, stvara na drugoj strani neprijateljstvo i gnjev arhetipa Velike majke ili zrele žene. Ona osjećanjem bijesa prema Animusu stvara jak otpor prema svemu muškom. Ona se u snovima pojavljuje kao vještica koja proždire ili kao zla žena. Negativna velika majka ili Anima može se očitovati i u fizičkim simptomima kao što su neredovita menstruacija i problemi s plodnošću.

Žene koje imaju jak Animus mogu patiti od kompulzivnih poremećaja poput bulimije i anoreksije. Zbog nedostatka snažne ženske matrice, ili Anime, tijelo napada negativni Animus. Žene koje pate od ovih poremećaja znaju da ih napada njihova ženskost i često će reći da ih je unutarnji diktator doveo do krajnjih granica.

Jung smatra da je Animus jako pohlepan i sve što uđe u nesvijesno, on prisvaja kako kakav sakupljač. Da bi ga žena pobjedila, polako mora postati svjesna svojih misli, osjećaja i vrijednosti. To se posebno odnosi na osjećaj povrijeđenosti koji, ako nije izražen, postaje predmet napada Animusa gdje žena afektivno kritizira muškarce. Animus može oštetiti odnose jakom kritikom i u ženi potpuno zgasiti osjećaje.

Tamna strana oca sastoji se od ljutnje, nedostatka kontrole i nepotpunosti, pozitivna strana nudi snagu, velikodušnost i kreativnost, ali sve dok je žena uhvaćena u ulozi u kojoj idealiziraa ili odbacuje muškarca, ona ustvari ne priznaje stvarnost psihe koliko god na javi govorila da je zanima duhovnost i psihilogija.

Ako žena idealizira oca, ona odbacuje svoju profesionalnost u poslu i ne napreduje. Ona  uspijeva po očevim uvjetima i teško će razvijati svoj talent. Previše pozitivan odnos prema ocu također može spriječiti ženu da ima pravi odnos s drugim muškarcem, jer će bilo koji budući partner biti uspoređen s idealiziranim ocem. Riješenje je u priznavanju tamne strane oca.

Moderna žena odbija majku i kolektivni arhetip ženskosti. Svjesno odvajanje od majčinog modela života i braka također razdvaja ženu od emocionalnog i instinktivnog dijela sebe. Dakle, bitan dio iscjeljenja je u razvijanju snažnog ženskog instinkta i tolerancije, a ne u potiskivanju emocija bilo i onih ružnih. Rekli smo da stav ne poduzimanja koraka u ženi aktivira bijesnog Animusa jer se odbacuje glavna snaga Animusa, a to je volja i djelovanje. 

Sve što je kreativno, ženu povezuje sa ženstvenošću od crtanja, kiparstva, plesa, sviranja. Rituali koji se mogu sastojati i od kreativnosti, mogu pomoći ženama koje pate od poremećaja u prehrani.

Poželjno bi bilo da žene ne žrtvuju svoje osobne instinkte i da se ne žrtvuju za ideale, dostignuća ili vanjske ciljeve jer to je ustvari prikriveni Animus. Animus je usredotočen na cilj, drži ženu u pokretu i neprestano joj nameće aktivnost. Kad god, žena bi trebala odoljeti zahtjvima za djelovanje, uzimajući si slobodno vrijeme. Humor može brzo vratiti dobor odgovor koji prkosi samo-važnosti Animusa poput titule ili uveličavanja dolaska nekog predsjednika, zvijezda i dr. Prepuštanje trivijalnostima također može biti ljekovito.

Žena opsjednuta Animusom se osjeća odsječena od uživanja u životu. Aktivnosti koje u sebi nose opuštanje poput meditacije smanjuju pritisak Animusa. Uzimanje slobodnog vremena za igru ​​s djecom, pažnja kućnog ljubimca, uređenje vrta, sve su to aktivnosti oko kojih se njeguje život i ženski princip u ženi.

Ako je žena pod pritiskom duha-oca ili Animusa autoriteta, ona misli da je genij ili se uključuje u nejasan i napuhan projekt koji se predstavlja od bitne važnosti za okolinu ili svijet.

Lako je zaključiti da je Animus neophodan za razvijanje ženske osobnosti, ali što sve žena mora proći u labirintu zvanom Animus, predstavlja doista podvig jer ljubav i jest umijeće koje traži postepeni rast.

Nikola Žuvela