Sve što doživljavamo u ovom životu nije konačno. Neprestano mijenjamo poimanje svijeta. Svaki puta kada se vraćamo mislima u djetinjstvo, mi ćemo ga drugačije poimati s obzirom  da rastemo emocionalno. Zato je važno da partnera ili sugovornika slušate nekritički, ostavite teorije i slušajte. Vaša će se veza promijeniti ako ovo uspijete. Ako ste sada nesretni, pokušavate se sjetiti događaja iz prošlosti koji su isto tako bili nesretni, a na nesvjestan način tražite krivca u roditeljima. Istina je da prošlost skriva značenje sadašnjih događaja, ali zavisi kako na njih gledamo.  Kada želimo riješiti problem, odgojeni smo na način da želimo brza rješenja. Odem do doktora po recept i to je to, ali to ne ide tako. Naš unutarnji svijet su oblikovali roditelji, obrazovanje, društvo prijatelji, okruženje u kojem živimo, partnerski odnosi. Kada ste povrijeđeni, htjeli biste brza rješenja. Realno, da li ona mogu stići na takav način? Recimo, ako ste ikada radili terapiju s ljudima ili gledali taj proces, uočit ćete da promjenu ljudi ne žele. Kada započnete raditi na sebi, vi sve činite kako ne biste uspjeli. Početak rada na sebi je otpor. To je proces u kojem se nalazi neugodna pretpostavka: Sami smo odgovorni za većinu onoga što nam se događa. Jasno,  mi nismo odgovorni kada se dogodi smrtni slučaj nad kojom nemamo nikakav nadzor, ali taj događaj je zapisan kao značenje koje predstavlja važan događaj  u našem shvaćanju stvarnosti. Takvi događaji nisu nepovezani niti besmisleni. Stoga, pitanje je kako onda pomoći drugome u emocionalnoj nevolji? Jedino kako možemo pomoći u tim trenucima je odanost u kojoj suprotna strana dobiva impuls da vam može vjerovati.

Da bismo to uspjeli, potrebno je u svom ponašanju njegovati strpljivost, empatiju i sposobnost slušanja bez prosuđivanja. Ipak, u tom procesu treba biti svjestan sebe. Mi ne možemo biti dobri sa svim ljudima i prisnost ostvarujemo sa nama sličnim ljudima. Ako vas netko nervira ili vam je dosadan, glupo je glumiti lažnu empatiju i moralno je reći: Čemu voditi razgovor ako ne razmjenjujemo mišljenja? Recimo, netko je prihvatio bespomoćnost kao životni stav  i ne želi čuti savjet, a došao je po savjet. Objasniti ljudima kakvo je stanje je realno, a ako netko ne može to prihvatiti, to je sasvim normalno i od toga ne treba raditi problem. Biti normalan jest ono što danas zovemo nenormalnim, ali slušati sebe naš je zadatak bez obzira što to netko može zvati nenormalnim.

Nikola Žuvela

jyotish