Jednom mi je jedan profesor, kada smo se vidjeli nakon 15 godina rekao da je tužan i žali za starim generacijama. Raspravljali su i imali u sebi žar čuđenja, odnosno kako današnje generacije na predavanjima bulje u mobitele i nemaju pitanja. Ako ste radili u školi, mogli ste zamjetiti isto. Učenik nema žar za znanjem, ali to ne bi bio problem da postoji bilo kakav sustav vrijednosti, ali njega isto tako nema. Mogli bismo sada ovdje žalovati za prošlim vremenima, ali u sociologiji postoji pojam za taj problem, a zove se postmodernizam u kojem su se ljudi razočarali u ideologije i žive u određenom nihilizmu ili ravnodušnosti koja je puno opasnija od ideologije jer ona označava duševnu razočaranost čovjeka.

 K.N. Rao kao najpoznatiji jyotish majstor održao prvi i zadnji puta predavanje u Los Angelesu i zamjetio je ovaj problem. Rekao je da ovdje ljudi nemaju žar za znanjem i spoznajom i od tada više nikada nije na Zapadu održao niti jedno predavanje. Naravno, mogli bismo reći da je to pretjerivanje, ali svatko tko daje znanje svjestan je ovog problema, nezainteresiranosti i površnosti koja pripada Edipovoj fazi razvoja čovjeka koji se hrani užicima i tako ostaje u majčinom zagrljaju. Ipak, sve ima svoje posljedice, majka frustracije je očekivanje Edipa koji traži i uzima, a ne vidi da ono što sam daje ustvari je ispunjeno uvjetovanjima.

Današnji čovjek nije u stanju imati prijateljstva, a kamoli odnose jer ljudi koji ne žude za znanjem, ne mogu shvatiti razine odnosa i kako oni funkcioniraju. Jednodimenzionalna komunikacija u kojoj pitam partnera kako si i voliš li me, predstavlja određeno mehaničko zatupljivanje koje onda vezu brzo pretvoriti u mehaniku. Čovjek je padao puno puta kroz povijest, padao je u podumklost, a sada u nihilizam, ali treba uzeti u obzir da je to faza razvoja. U Srednjem vijeku ljudi su vjerovali da su sva djeca Božja pod ljubavnom zaštitom Svevišnjeg koji ih je pripremio za vječno blaženstvo; i svi su točno znali što bi trebali činiti i kako bi se trebali ponašati kako bi izašli iz pokvarenog svijeta u nepotkupljivu i radosnu egzistenciju. Takav život nam se više ne čini stvarnim, čak ni u našim snovima, kaže Jung. Uspon sekularizma igrao je značajnu ulogu u nastanku duhovnog problema.

Moderno društvo nastalo je za vrijeme industrijske revolucije, kada su veliki dijelovi stanovništva otjerani iz malih gradova u velike gradove u potrazi za poslom i tako se rodilo masovno društvo. Podjele rada i odvajanje od tradicije, donijele su opasne probleme gdje je pojedinac postao nestabilan, nesiguran i sugestivan. Što je masa ljudi bila veća, to se pojedinac više poništavao. Uz to se događao uspon racionalnog i znanstvenog načina razmišljanja koji je pratio industrijsku revoluciju i tijekom vremena stvorio se nesiguran i sit čovjek nezaintersesiran za bilo što. Vjera da će znanost donijeti promjene, donijela je stvaranje mase i gubljenja važnosti pojedinca i njegove moći. Danas ljudi ne vjeruju u svoju individualnost i tu nastaje problem koji nas odvlači u depresiju, psihozu i neurotično društvo. Povratak je moguć jedino ako pojedinac počne tražiti svoju individualnost i ono što ga je u djetinstvu činilo posebnim. Radom na tom principu donijet će nam društvo individualaca koji razvija svoje sposobnosti i briše masovonost, gdje se pojedinac ne pokorava vanjskim nametnutim normama već svojoj unutarnjoj kreativnosti koja ga budi iz masovnosti koja stvara nihilizam. Na ovom principu je stvoren čovjek i jedino ako slijedi individualnost moguće je zdravo društvo. Ovako kada je čovjek odvojen od prirode i od svojih korijena, on sliči više nižem biću i tako ne razumije da ne može steći poštovanje bez kojeg niti jedan pojedinac ne može stvoriti zdravu osobnost.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut