“Umjetnost treba oponašati prirodu u njenom djelovanju”, vole reći alkemičari. Uzor na koji se pozivaju alkemičari u njihovom alkemijskom djelu je priroda. “

Umjetniku, alkemičaru, koji je spoznao njen način djelovanja, priroda pomaže u dovršavanju onog što je on započeo. Dakle, kada radite na sebi, to je alkemijski proces kojeg onda priroda sama dovrši. Izraz “priroda” ima ovdje posve određen smisao. To je spoznaja opažanjem njenog ritma koji vlada, kako vanjskim, tako i unutarnjim svijetom. Zapadnjačka alkemija koristi jezik platoničke metafizike a što znači natura ili physis objašnjava nam Plotin.

Plotin kaže u ime prirode: ‘Bilo bi bolje ne postavljati pitanja (odnosno, ne razmišljati), nego šutke učiti, upravo kao što i ja sama šutim, jer ne običavam govoriti (za razliku od Duha koji se objavljuje u riječima). No, valja ti znati da sve što nastaje jest predmet moga šutljivog izvornog viđenja, jer i sama sam proistekla iz jednog viđenja. Volim kontemplaciju, a ono što u meni kontemplira, ujedno proizvodi predmet svoje kontemplacije. Na taj način, kao rezultat njihove kontemplacije, matematičari rišu figure. Ja pak ništa ne rišem. Samo promatram, a oblici tvarnog svijeta nastaju kao da proizlaze iz mene…”.

Prema tome, priroda je u svojoj biti srodna s pratvari. Ispod nje samo je pratvar, pasivna osnova. To gradi most prema indijskoj ideji Shakti, ženskoj, stvaralačkoj snazi božanstva ili samoj prirodi. Na tu se ideju pozivaju i sve one tantričke metode koje su od svih duhovnih umjetnosti najsrodnije baš s alkemijom i među koje Indijci ubrajaju alkemiju.

Kao Kâli, Shakti je s jedne strane “svemajka”, koja s ljubavlju njeguje sva bića, a s druge strane tiranska gospodarica, koja ih izručuje na sve načine uništenja, smrti, vremenu i prostoru koji ih rastavljaju. Shakti se ponekad oslikava u uzvišenoj ljepoti, a katkad u zastrašujućim oblicima. Njena boja je tamna kao i njena nedokučiva bit. Ona je također Maya, božanska umjetnost koja bićima dodjeljuje njihove mnogostruke oblike, udaljujući ih na taj način od njihovog jednog, beskonačnog pratemelja. Agori ili “tamni” isposnici u Indiji se mole Kali jer znaju da ne mogu pobijediti žensku prirodu. Smatraju je centrom svemira a danas mi možemo to tumačnje povezati s crnom rupom koja guta zvijezde i ujedno ih stvara poput Kali.

Shakti ima oba vida postojanja, kako pozitivni, tako i negativni, svedeni na jedan jedini korjen. Priroda se pojavljuje kao majčinski milosrdna i ujedno jeziva. Prema tom alkemijskom učenju, nasuprot osobnom Božjem djelovanju kojeg opisuje teologija i filozofija, Shakti stvara na neosoban način.  Hermetisti to zovu natura koja je danas utonula u svjetovno i ona se manifestira kroz znanost kao zamjena za Boga. Priroda je pogonska snaga svih promjena, “potencijalna energija” u stvarima. Priroda poseže kao ona majčinska prasnaga koja izbavlja dušu iz njenog krhkog i neplodnog postojanja. Ona je snaga žudnje u čovjeku, ali i puno više od toga – ona je “priroda”, neiscrpna potencija što dovodi do razvoja svih sklonosti skrivenih u biću, bilo to suglasno planovima njegovog “Ja” ili protiv njih, već prema tome je li  “Ja” u stanju sebe uskladiti s moći prirode ili postati njenom žrtvom. Ona je uvijek “žensko”, kao Dame Nature, i u svom strašnom vidu, kao Veliki Zmaj koji se uvija kroz sve stvari. Kako kaže Nietzsche: vječno žensko,

Prema jednom shvaćanju koje još i danas prijanja uz njeno ime, priroda uvijek ima prinudan karakter koji je bitno razlikuje od slobodnog upravljanja ljudske volje. Dante je objašnjava kao ljubav “koja pokreće Sunce i druge zvijezde”. Psihološki promatrano, ono što na početku duhovnog dijela izgleda kao opasan, ometajući nagon, prilikom dovršenja majstorstva postaje stvaralačka snaga, uzgon koji svijest uznosi k višim razinama. Nesvjesno stvara svijest, točnije Shakti ili priroda stvara muškarca, zato muškarci imaju strah od žene jer znaju da je ona moćnija od njih.  Muškarac cijeli život stvara autonomija od majkei stalno je u strahu da ga ona ne pobjedi, poput mnogih zmajeva iz mitologija.

Ono što je energija Shakti u ženi i muškarcu ili priroda jest ono što nas tjera na kupovanje radi doživljaja erosa, ona nas tjera na razarajuće strasti i destrukciju, ali što je više asimiliramo u svakodnevnom životu ona postaje stvaralačka snaga. Stoga, upoznavati sebe, kroz promatranje ili meditaciju, jedno je od najvažnijih asimilirajućih snaga u nama. Shakti ili prirodu vidimo često kao nešto lijepo ali i zastrašujuće. Ona je samo dio prirode koja tako postoji sve dok je ne spoznamo kao dio sebe, ona je kundalini ili eros u nama.

Nikola Žuvela