U čovjeku postoje tri nivoa:  fiziološki – tijelo, psihološki – um i njegovo biće – njegova vječna bit. Jyotish dijeli taj aspekt na fizički, mentalni i emocionalni, a onaj krajnji je kauzalni ili vječna bit. Kada se ljubav manifestira na ta tri nivoa, ona varira.  Na fiziološkoj razini ljubav doživljavamo kroz seksualnost, točnije, na toj razini većina doživljava ljubav, odnosno doživljaj seksa započinje na fizičkoj razini, a na emocionalnoj razini idealiziramo, dok na mentalnoj stvaramo slike na temelju fizičke i emocionalne razine. Smatra se da 99 posto ljubavi doživljavamo na fizičkoj razini.

Stoga, ljubav kroz odnose najviše doživljavamo aktivacijom žlijezda odnosno čakri. Većina zna da na mjestima gdje su glavne žlijezde, u organizmu su na tim mjestima čakre i kad se zaljubimo aktiviraju nam se donje čakre koje onda pokreću srčanu čakru, a onda i žlijezde pokreću kemijske procese.

Kako smo rekli, kada se ljudi zaljube obično im se pokreću donje čakre i ljudi se prepoznaju na seksualnoj razini jer to su najsnažnija sjećanja odnosa iz prošlog života. Sjećanja omeđuju svaki sadašnji odnos i ljudi su toliko vezani za zaljubljenost i seksualnost da ne mogu vidjeti partnera u ovom životu s kojim bi mogli razviti ljubav. Obično se razviju odnosi na temelju spomenute strasti koja je presnažna a premalo je uvida u stvarnost i mogućnost voljenja koja se stječe meditacijom i različitim znanjima o spoznaji duše poput Jungove psihoterapije, jyotisha, obiteljskih konstelacija i drugih sličnih tehnika.

Jedan posto ljudi usudi se ući u pravu ljubav, mnogi je osjete na kratko, ali brzo se odmaknu od nje jer se boje da se ne upletu preduboko. Kada e približe tom stanju to je osjećaj gdje nestaje ego a to je odveč strašno iskustvo za čovjeka.

Ljubav je krhka na dubljim nivoima. Kada ona prelazi u emocionalnu razinu, ona je nevjerojatno lijepa, ali i nevjerojatno promjenjiva jer lako nas se u tima stanjima povrijedi i više nikada se ne otvorimo za drugu ljubav.

Osjećaji nisu kao stijene, osjećaji su kao latice ruže, a većina ljudi živi od plastičnih latica, koje se svode na posjedovanje partnera i seksualnosti koja se brzo gasi u mnogim vezama. Strah od nepoznatog preopasno je, ljudi prepoznaju zaljubljenost prošlih karmi ili načina kako su voljeli a  to je zaljubljivanje u ono sigurno.  Pjesnici i umjetnici dotaknu ljubav, a mali broj ljudi poput mistika koji se nisu preplašili unutrašnjeg bića i koji su uvidjeli da je ljubav bezgranična, znaju da ljubav ne može nestati prekidom odnosa i oni su se usudili skočiti.

Napustiti masku i očekivanja društva put je koji daje individualnost. Što se više bavite ljubavlju ili ona s vama, uvidjet ćete kako su mnogi partneri koje ste voljeli ustvari preplašena djeca nesposobna za ostvarivanje odnosa. Puno partnera koji su vam se sviđali, u ovom procesu postaju nebitni, ali, neka vas ovdje ne zavara melankolija i usamljenost koja vam se mogu javiti kao rezultat razočarenja i onda možete misliti da ste nadišli prošli stadij, ali ustvari ste u fazi sjete i um vas vuče u prošlost emocionalnih idealizacija. Sasvim suprotno, ovaj proces vas tjera na odnose i razmjenu, ljubav vas i u profesionalnom smislu tjera da tražite i posao koji odgovara vašim sposobnostima kako bi se što više individualizirala vaša osobnost koja onda zrači i privlači vaš stadij postojanja. To je frekvencija koja jednostavno privlači slične frekvencije i ego je u tim stanjima u velikom strahu jer on ovdje nema ovlasti i često vas tjera u ludost ili neku situaciju u kojoj vas pokušava vratiti na staro. To su duboki programi koje možete primjetiti kod životinja i ljudi koji su vezani za zajednicu. Želja za pripadnošću je jako duboka i lako vas može vući da se vratite u stare navike. Ovaj proces je izazovan i inspirativan, a jedino što vam za njega treba je hrabrost ustrajavanja.

Nikola Žuvela