Animus ili podsvjesna projekcija muškarca u ženi formira u djetinstvu otac, ali to je samo jedna mala slika Animusa. Animus predstavlja državu, u njega velika većina vjeruje jer da nije tako ne bi mu se klanjali a ustvari, iako smo danas naučili iz dnk analize da nacije ne postoje, vjerovanje u Animusa ili nevidljivog boga u obliku države i nacije. To pokazuje koliko ne poznajemo suvremenu filozofiju i psihoterapiju koje ovu pojavu tumače kao Superego.  Kod Junga, Animus je doista božanstvo ili demon koji se kao i država prvo pojavljuje kroz utjerivanje straha, a kod žene se javlja kao potreba za sigurnošću.

Rudolf Steiner kada se dopisivao s Jungom, na početku je rekao da su njegovi arhetipovi ustvari božanstva. Jung se protivio toj definiciji jer je teozofiju smatrao nepotpunim sistemom. Ipak, kako se bližio njegov kraj života, rekao je da se mogu na taj način predočiti arhetipovi. Stoga, kada se žena zaljubi, ne možemo reći samo da se zaljubila u sliku svojeg oca već u božanstvo koje poprima partner na drugoj strani, a to znači da niti jedan partner nema šansu to postati.

Evo kako se Animus i ženama može loše manifestirati kada nije osvješten: Čudna pasivnost i paraliza svih osjećaja, duboka nesigurnost koja može dovesti do osjećaja ništavnosti. U dubini žene, Animus šapuće: “Ti si beznadna, nemaš smisla za ništa. Život se nikada neće promijeniti na bolje. Animus upravlja ženskim osjećajima,  a njegova neosvještenost donosi loše odnose. On ženi govori da se ne raspituje o znanju, doslovno joj govori da je nesposobna za znanje, pa tako kada je žena opčinjena zaljubljenošću na početku romance, ne pada joj na pamet suočiti se s nesvjesnim ili znanjima o unutrašnjosti. Neke žene idu do krajnjih granica gdje se povrijeđuju u odnosima izbjegavajući susret s Animusom i znanjem jer Animus se ženi pojavljuje kao šapat koji govori da će ako ostane sama da nestati.

Taj duboki strah je tjera u nove odnose koji propadaju jer to je odnos s Animusom kao obmanjivačem, a ne s osobom i zbog toga velika većina žena ne vidi spomenutog duha obmanjivača. Animus je zeznut lik, recimo, na jyotish savjetovanju, a kasnije i na terapiju, došla je žena koja je imala briljantni intelekt, načitana i razrađenu logiku, ali kada je počela govoriti o odnosima, odjednom je ta sigurnost nestala i počeli su iz nje izlaziti sudovi o odnosima. Animus jako zavodi sa svojom intelektualnošću, ali ako se ulovite u sudovima, ponovno vas je opsjeo ovaj duh i doveo vas  do krivih zaključaka.

Stoga, kada žena počne zapažati ovaj govor Animusa, ona se polako približava pozitivnom Animusu i počinje ga razlikovati od svoje osobnosti. Ona uviđa da je ovaj arhetip nadmoćni partner s kojim mora razgovarati i na taj način raspoznati pravog muškarca. Upoznavanje Animusa otklanja mrenu ili vlastito obmanjivanje u odnosima i žena počinje uzimati iz njega sve ono najkvalitetnije. Jasno,  da bi se to postiglo svatko prolazi Prometejevu žrtvu. Kada, kao Prometej ukrademo od bogova vatru intelekta ili  svjetlo Animusa, krađa vatre se naplaćuje, a to je ona žrtva koju kušamo kada se razočaramo u ljubavi i okrenemo stranicu, gdje počinjemo o odnosima učiti iznova.

Ovo je samo jedan mali dio Animusa, ali je dobar početak da počnete otkrivati ovaj unutrašnji svijet radi shvaćanja biti odnosa.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik