Ljudi većinom donose zaključke i kažu: on se bavi duhovnošću, ali da li je tomu tako? Baviti se sobom je esencijalno jer u trenutku smrti sve ego projekcije koje nismo osvjestili postaju iluzorna demonska božanstva od kojih bježimo i tako padamo sve dublje odnosno u novu reinkarnaciju tj. odabiremo roditelje u međuprostoru i ponovno ulazimo u novi život. Dakle, ako se ne bavimo svojim iskrivljenim projekcijama one postaju u trenutku smrti dijelovi koje ne poznajemo, a ustvari su dio nas samih te strahom od sebe samih ponovno ulazimo u nova iskušenja u drugom životu. Ako sada imate problema s odnosima, to je projekcija koja postaje utvara u trenutku smrti.

Tibetanska knjiga mrtvih govori upravo o tri aspekta projekcija, ona zadnja zbog koje se vraćamo su seksualne fantazije, a one su za većinu ljudi neodoljive jer ih u ovom životu nismo realizirali kroz odnose. Stoga, seksualne fantazije postaju u trenutku smrti opsesija jer u ovom životu mi seksualnost doživljavamo tako jako jer  ne možemo iskomunicirati svoje emocije, nismo sposobni se suočiti sa složenim emocijama u odnosima i pribjegavamo bijegu u strast. Kada promatramo partnera, lakše nam je promatrati ovaj seksualni element jer želimo zaboraviti da u toj strasti postoje mnoge druge emocije koje negiramo. Ne želimo upoznati dublje partnera jer odnosi su vezani za uživanje a ne istraživanje. U trenutku smrti mi se želimo vratiti u poznato, u tu maternicu u kojoj smo bili, želimo se vratiti u taj prvi seksualni odnos jer upoznavanje parntera i ovog svijeta za nas je trauma s kojom se ne želimo suočiti pa nije teško zaključiti zbog čega se većina ljudi ponovno rađa.

Zato u trenutku smrti sve te ego fantazije doživljavamo kao strano tijelo, ne uspijevamo prepoznati dio sebe samog i taj dio nam je zastrašujući jer u ovom svijetu to je bio moj partner o kojem smo bili ovisni, neriješeni problem na poslu je moj problem za zauzimanjem za sebe, a simboli majke i oca su vlast i religija. Tibetanska knjiga govori da upravo spomenute projekcije imaju moć da se pretvaraju u iluzorne utvare za vrijeme smrti ili prijelaznog stanja jer ustvari sve to su stvari kojih se bojimo u ovom životu.

Bojimo se vjerovati partneru zato ga pokušavamo posjedovati, želimo novac jer se osjećamo emocionalno prazni, osjećamo se nesigurni pa su nam potrebni ustroji poput sustava i religije jer se bojim misliti slobodno. Sve to onda u trenutku smrti poprima realnu formu jer više nema materije koja bi te projekcije držala na distanci, te se otvara u ovom svijetu mogućnost da to  zovemo zlo. To su Jungovi arhetiovi neosvještene projekcije koje se pretvaraju u živa božanstva. Primjerice, nekog mrzimo i obično to projiciramo u drugu osobu i kažemo da je to tako jer ta osoba radi to i to, ali ustvari to je dio naše projekcije. Jung je te projekcije zvao arhetipovi, a jyotish planete.

Mi se cijeli život pripremamo za taj susret u kojem ili ćemo se ponovno vratiti ili ćemo uspjeti prepoznati te forme kao dio sebe i prihvatiti ih kao dio svoje prirode. Tibetanska knjiga tamo govori  o zlatnom tijelu Budhe ili našoj pravoj prirodi koju mi sada vidimo kroz razdjeljene djelove koje prepoznajemo kao ono što nam se događa dobro i ono loše. Traženje odgovora kada nam se događaju problemi ustvari je prepoznavanje obrasca koji vas momentalno pritišče i traži od vas da se osvjestite. Tko to radi svjesno i zna da sadašnji problem je ustvari projekcija, primjerice Animusa ili posla, ili Anime ili odnosa, onda zna da se prema tom cilju kreće polako jer puno je ovojnica dok se ne skinu sve.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik