Obično često pišem o putu i odnosima jer ih je ljepše i dublje opisati poetski, no neki vole pristup u kojem im se intelektualno može opisati o čemu je riječ. Kako bi izgledao onda razvoj čovjeka tj. zašto istok govori da je potrebno puno života kako bi se osvjestili?

Prvi razvoj započinje od majke, kada se veže za dijete i često osoba u tom trenutku ne zna da je pod potpunim utjecajem ili idealizacijom majke.

U mitovima se ona pojavljuje kao strašna majka u kojima ona proždire svog sina. Dijete u tom aspektu čini sve što majka želi kako bi zaodobila pažnju svojeg djeteta i ona je tada nosilac djetetove ekspanzije ili stručnije rečeno ekstroverzije. Kasnije se ovaj problem javlja i kod muškaraca i kod žena kao kompleks majke u kojoj majku stavljaju na prvo mjesto i ne vide da drugu osobu ne doživljavaju.

Recimo, zbog kompleksa majke neki ljudi ne znaju opisati svoju majku realno, ali uvidom u natalnu kartu majke, potvrdi se rečeno. To je faza u kojoj je zapelo puno današnjih veza, točnije, pod okriljem ovog kompleksa ljudi govore o slobodnim vezama, a da uopće nisu svjesni dinamke ili gibanja nesvjesnog, meni je ljepše reči neotkrivene unutrašnjosti koja spava ispod praga svijesti. Ako uspijete  razlučiti što su vaše emocije od emocija majke tada možete vidjeti koje emocije vam odgovaraju u odnosu, a koje emocije trebaju vašem partneru. Ipak, da bi veza uspjela, potrebna nam je organizacija. Negdje moramo raditi, voljeti u nekom toplom domu, jesti svakodnevno i par mora donijeti odluku, a tu dolazi druga faza.

 Ona je nadvladavanje strašnog oca, on je nosilac svih onih ideologija od Hitlera, Staljina, a danas je ovaj aerhetip vidljiv u državnom aparatu, bankama, ili poduzećima. Ne zaboravite, kada se ovaj arhetip ne osvještava, on je u stanju na kolektivnoj razini izazvati  milione žrtava. Pogledajte samo kako se ovaj arhetip ponovno upalio u svijetu, kontrola novca je na najvećoj razini, građanima se broji i sitniš, a nacizam kroz poruke političara postaje stvarnost. To je Animus ili strašni neosvješteni otac. Dakle, kada bi nadišli strašnu majku, tu nam se javlja nepremostivi aspekt kojeg osjećamo kao nešto nadmoćno, pa tako kada vam netko da posao kao da je sami bog. Na ovim prostorima ljudi se klanjaju tom autoritetu i takvom zapošljavanju jer ne vide ovaj arhetip i on je personiliziran u obliku moćnog političara koji je zaposlio moje dijete. Ako ste zbog arhetipa majke ili Anime shvatili što želite i dajete ljubav samo onima koji su za to sposobni, onda se odlučujete u životu kroz koji posao ćete to davati vanjskom svijetu, a u obitelji kroz ulogu partnera ili kod nekih ulogu roditelja. Što je čovjek u ovim ulogama nezavisniji, to je individualniji i za većinu je takva osoba nerazumljiva jer većina se još bori s neodlučivanjem i izbjegavanjem ovih pitanja, pa su često žrtve kolektivnih događaja. Arhetip Animusa u ljudima na ovom nivou intelektualiziranju stvarnost, ili svijet tumače  znanstveno, ili vjeruju u dominanto mišljenje nadmočnog autoriteta koji može biti i u obliku religijoznog ili državnog poglavara. To je faza u kojem je netko uspješan profesor, ali njegova mišljenja su potpuno u skladu već prihvaćenog kolektivnog stava, dakle, opsjednut je još ovim arhetipom.

Treća faza je strašno dijete ili arhetip djeteta, a to je infatilni odnos prema životu, žudi se za prošlošću, živi se u snovima o budućnosti.  Izgleda smiješno, ali upitajte se što želite raditi i vidjet ćete da je vaš odgovor kreiran od kolektivne većine ili onog što vam je nametnuto. Prema istraživanjima, 97 posto ljudi ne zna što bi radilo. Ovdje najviše padamo jer je potrebno prihvatiti život onakvim kakav jest. Ako to uspijemo onda u sebi ponovno postajemo dijete. Čovjek spoznaje libido ili silu života kao nešto više u njemu i tada se mora toj sili podvrgnuti, neki je zovu Bog, neki Praznina, neki Tao, ali to je faza koju čovjek ne pokazuje javno. Ipak, da bi prošli kroz sve stupnjeve treba vam arhetip heroja ili ona iracionalna odlučnost u kojoj kažete sebi u svim nedaćama: moram dalje  i ne mogu se prepustiti ovom što mi se dešava i borit ću se. Ipak, taj heroj koji shvati stvarnost više se ne smije kao prijašnji heroji povlačiti već ono spoznato mora dijeliti s drugima. Zašto? Zato jer smo mi ekstroverzija i introverzija. Kad se individualiziramo ili odemo u introverziju, moramo se vratiti drugom polu ili ekstroverziji. Ne mogu stvari ostati polovične ako žele biti potpune.

Nikola Žuvela

jyotish sajvetnik i terapeut