Ego voli biti najbolji u duhovnosti a još više u materijalnoj dimenziji samo da bi bio slavan, ne zanimaju ga drugi. Egoizam je borba i natjecanje, nema odmora i sve je podređeno tom cilju. To stvara razlike među ljudima kao i u partnerskim odnosima gdje se parnteri između sebe natječu čak i u tome da žele ispasti naspram drugog partnera što moralniji. Svaka podjela koju radimo među ljudima, ustvari je podjela u kojoj uzdižemo ili unižavamo sebe ili ego, a sve to je podjela stvarnosti iz koje može nastati najgori oblik podjeljenosti svijesti a to je shizofrenija.

Biti promatrač misli važan je zadatak ukoliko želimo sebi pomoći. Kada nam neke snažne misli odvuku pažnju od disanja, budite svjesni tih misli kako nastaju u umu. Promatrajmo njihov intenzitet i ne odupirimo im se. Misli se javljaju u poznatim obrascima mišljenja, a to zovemo problem i o njemu diskutiramo sa svojim poznanicima i prijateljima iako nismo svjesni njegove pozadine. Ana, Martina, David ili netko drugi na koga se ljutite samo su u vaš život došli da vam pokažu emociju kojoj se odupirete ikou vam je lakše povezati s postupcima te osobe a malo se bavite samom emocijom.

Misao koja se pojavi u umu trebamo je osvijestiti na način da o njoj ne razmišljamo, već da je promatramo. Ukoliko smo nesvjesni tih misli, one postaju ego kroz koji promatramo stvarnost, a to je negativno promatranje svijeta, točnije, znanstvenici kažu da je osamdeset posto misli negativno preko dana a ostatak je pozitivno pa sada imate i odgovor zašto organizam na kraju popusti i razboli se.

Svoje iskustvo o svijetu tumačimo kroz građu tih misli i na njima procjenjujemo svijet. Ipak, većina tih misli nisu vaše iskustvo već vjerovanje zajednice koje koristite da bi bili prihvačeni od drugih.

Misli su kreirani zatvor u kojem ljudi žive u komfor zoni i ne rastu već se destruktivno samouništavaju pa tako i danas svijet uništava jedino stanište  jer ego je u svojoj srži destruktivan, on ne može opstati kad mu je dobro jer on nema stvarnost i on bježi sa svojim postupcima uvijek u samouništenje.

Kada bi imali dovoljno prakse koja se dobiva kroz meditaciju i sagledavanju svojih misli, te znanju o psihičkim procesima, vidjeli bi da smo opsjednuti svojim mislima  tj. problemima. Kroz dugotrajnu pažnju vidjet ćemo da problem kojeg mi zovemo problem jest samo skup misli koji se pojavljuje u umu kao film koji smo nedavno gledali i ako ga ponavljamo, s njim se sve više poistovjećujemo.

Često ljudi postavljaju pitanje da li bi mi trebala ova ili ona tehnika, odnosno postoji tendencija da će jedna seansa riješiti problem, ali jedino dugotrajno vježbanje uma donosi dugotrajniju promjenu. Pritom treba poštivati pravilo da svako potiskivanje u ovom procesu stvara još veće potisnuće i nezadovoljstvo. Stoga je potrebno pravilno promatrati ovaj proces, ne stvarati od njega dogmu jer u nama postoji tendencija da od svega stvorimo pravila, religiju ili učenje. Sve je lakše od vježbanja uma. On ima svoje korijenje ili duboke negativne navike koje trebamo svakodnevno podrezivati jer um je kao divlja rijeka, vuče nas, a mi ne vidimo da smo neprestano njegov rob.

U tom procesu poželjno je samo vježbati i čekati da svjesnost sama od sebe izroni iz dubine našeg bića, a na ovaj način joj omogućujemo prostor da sama uđe i rasvijetli nam kako sebe mučimo s neistinitom podjelom svijeta na klase i krivom predodžbom ljubavi.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut