Kada problem promatramo kao dio energije koji smo sami proizveli nekom dubljom emocijom, vidjet ćemo nešto drugo bez da ulazimo u problem analitički i samo ga promatramo.

Kada posjetimo izložbu, neke će nam se slike svidjeti, a neke ne, ali ipak izložba je cjelovita i tek u spoju svih slika dobivamo puninu, a ne tako što ćemo izbaciti slike koje nam se ne sviđaju.

Tako je i u životu. Ako smo ravnodušni, stvari nam ne dolaze u život, ali ako nam nešto smeta, iza ugla nastaje problem koji opet stvara novo stanje kada ga nadiđemo. Bez problema ne bi postojala cjelina. Ipak, ako se nađemo u problemu kako ga riješiti?

Postoje tri načina. Jedan je samo da ga ignoriramo bez davanja emocija, tj. vježbanje ravnodušnosti. Kada vidimo problem najvažnije se emocionalno distancirati. Ovaj pristup zastupaju i neki filozofi koji smatraju da se borba protiv sustava može dobiti njegovim potpunim ignoriranjem.

Drugi način je da se zahvalimo problemu što je došao u naš život i promatramo ga kao iscjeljujući element koji je ovdje da nam pomogne. Inače se ovaj aspekt najviše zastupa, ali u suštinu je često bijeg od problema jer najteže je shvatiti problem kroz ljubav. Najlakša rješenja ustvari su najteža.

Treći način je da kroz meditaciju promatramo afekt koji nam donosi problem i pustimo ga da prođe kroz nas, odnosno da ga promatramo kao let ptice koji se pojavio u našem umu i koji će nestati kad afekt oslabi. Za takvo promatranje su potrebne dvije stvari: vježba meditacije i životna filozofija.

Ako promatrate probleme kao vanjske događaje koji vam štete i da ništa nemate s njima, onda je to pogrešan uvid.  Ispravan je uvid da je problem došao zbog ignoriranja infantilnog ponašanja, neprihvaćanja odgovornosti i negiranja nesvjesnih programa. Problem nas vuče u destruktivnost i uvlači u svoj labirint.

U umu imamo destruktivni labirint, ali i onu pozitivnu stranu. Ako se prepustimo destrkutivnom, počet ćemo razmišljati i uskoro će doći do teorija urote, ali malo kada ćemo postaviti pitanje raspolažemo li sa svim informacijama ili ne kada donosimo zaključke o problemu.

Kada sagledamo drugi problem npr. odnose s partnerom, opet ćemo pogledavati jedni prema drugima i reći kako su odnosi loši, ljudi se rastaju, ali nemamo rješenje. No, ako promotrite odnose iz blizine, vidjet ćete okrutnu dominaciju između parova, a kada u dominaciji ne uspiju, slijede ucjene i svađe, a kod nekih i razvodi, pa se sukobi nastavljaju dalje, odnosno djeca postaju poprište njihove borbe.

Ako se kojim slučajem identificirate s programom sukoba koji vladaju odnosima, ući ćete u labirint svoje destruktivnosti i samosažaljevanje će biti  jedina opcija.

Dakle, počnite promatrati problem. Prvim pokušajima osjećati ćete strah, zbunjenost, ali nakon određenog vremena vidjet ćete da postoji rješenje iako ono može biti i nelogično.

Kada problem promatramo kao dio energije koji smo sami proizveli nekom dubljom emocijom, vidjet ćemo nešto drugo bez da ulazimo u problem analitički i samo ga promatramo.

Neka vam to bude svakodnevna vježba, kao da gledate neku predstavu, promatrajte sebe. Uspjeh ovdje ovisi samo o tome koliko vježbamo i koliko želimo promatrati nesvjesnu mrežu koju kreiramo mislima.

Smisao života je hraniti svoje središte jer ljubav ide iz nas samih.

Nikola Žuvela