Često kada pričamo, očekujemo da drugi potvrđuju naša mišljenja, a ona su bazirana na uspoređivanju s drugima i već opće prihvaćenim društvenim mišljenjima.   Pristojnost je često precijenjena, ona skriva u sebi puno žrtvenih stavova i društvenog prešućivanja koja predstavljaju podržavanje zla. U odnosu čujemo samo ono što ja želim i onda radimo radnje udovoljavanja partneru da to dobijemo što se često ne događa, a tako dolaze problemi u odnosima. Društveno tu pojavu uopće ne primjećujemo i ne zovemo je potiskivanjem koje donosi bolesti ili kasnije velike izljeve ljutnje.

Pristojni smo, kimamo glavom i mislimo da je to vrlina, a zapravo pristojnost nikada nije bila, niti će biti vrlina. Prešućivanje u kojem imamo jedan stav i time gušimo sebe radi društvenih konvencija, na kraju završi ili bolešću ili nekom gorom reakcijom. Kimanje glavom i prešućivanje čini nas slabim i nesposobnim za život i ne razumijemo da psiha svo potisnuto vraća u još gorem obliku.

Osim pristojnosti postoji još veća mana, a to je poslušnost. Stanley Milgram, psiholog sa sveučilišta Yale je 60-ih godina prošlog stoljeća proveo niz eksperimenata s naglaskom na sukobu između poslušnosti, a koji su rezultirali potpunim slijeđenjem autoriteta što je vidljivo iz svakodnevnog života i kako mu se ljudi klanjaju. Prema Milgramu, fizička prisutnost autoriteta dramatično povećava pokornost, dok pojava pobunjenika smanjuje poslušnost. Većina ljudi za sebe smatra da su u mogućnosti nadvladati autoritet, ali za koga se odlučuju ljudi u normalnim ili ekstremnim uvjetima? Za pobunjenika ili za autoriteta? Naravno, ljudi se odlučuju za autoritet ili za imago (sliku oca koju nosimo u sebi). Jung je ovu pojavu objasnio postojanjem kolektivne svijesti odnosno da mi nismo još došli na razinu gdje postoje razvijeni pojedinci.

Ukratko, ako želite rješavati probleme, prvo provjerite vlastite stavove, jesu li vaša stajališta prepuna pristojnosti i poslušnosti ili svoje zaključke donosite na temelju svog iskustva i provjeravanja istinitosti onoga što vam nudi partner, društvo, poslodavac. Slika oca ili Animusa u čovjeku je jaka i nesvjesna, a ako ne nalazimo uporište u sebi i svojim stavovima, trebamo barem biti svjesni toga da su takvi stavovi opasni ne samo za nas već i za zajednicu. Animus je autoritet koji nas u početku razvoja pritišće, ali kasnije donosi stvaranje vlastitih stavova.

      Nikola Žuvela