Strah, sram, požuda, ljubomora, pohlepa, bijes, tuga, osjećaj krivice, samosažaljenje, nesigurnost, usamljenost, mržnja sumnja su neke od emocija koje izbjegavamo, a na koje bi trebali obraćati pažnju jer konstruiraju naš život i u njima se skriva naša Sjena. Ona je nastala jer su odbačene pa te odbačene emocije žive kroz druge ljude koji preuzimaju uloge emocija, bio to muškarac koji je prevario svoju djevojku, bio to poslodavac koji vas je prevario i sl. 

Alat za rad s njima jest da ih vidimo kao prilike, iskustva na osnovu kojih se učimo otvoriti prema njima. Time što ih mrzimo, ne volimo ili im se opiremo, mi im zapravo dajemo punu snagu. Pristupiti im nije lako, ali polako se možemo naučiti otvarati prema tim emocijama. Učimo se sprijateljiti s tim emocijama. Pošto ih ne volimo, mi ih i ne doživljavamo u potpunosti. Ne ulažemo napor da ih upoznamo, da naučimo nešto o njima, da otkrivamo, istražujemo, a toliko je stvari koje možemo naučiti o tim emocijama. Jedna od stvari koju možete otkriti jest veza između misli i emocija. To može biti vrlo korisno otkriće, da je zapravo misao ta koja stvara emociju. Tada možemo raditi sa mišlju koja prethodi emociji u trenutku dok se pojavljuje. Ovo nas vodi do vrlo važnog uvida: naše emocije zapravo ne pripadaju nama. Pošto imamo vrlo snažan osjećaj vlasništva, mi smatramo da posjedujemo stvari, kao što mislimo da posjedujemo i te emocije.  Ovo je moj bijes, ovo je moj strah. Naravno, ono što posjedujemo, ono za što mislimo da je naše, to ne želimo ispustiti.

Kada dublje istražujete ovo pitanje, vaša pažnja odlazi do nečeg što je dalje od same emocije. Možda ćete uvidjeti da ne postoji nitko tko ima tu emociju, već samo emocije koje dolaze i prolaze: njihovog vlasnika nema. Bez dobrog odnosa sa emocijama, nema zdravlja kao ni ljubavi, ali istodobno bez promatranja u kojem postajete promatrač, ne možete doći do razumijevanja sebe.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net